Kulundžić, Josip

ilustracija
KULUNDŽIĆ, Josip

Kulundžić, Josip, hrvatski i srpski dramatičar, kritičar i teoretičar (Zemun, 1. VIII. 1899Beograd, 1. XII. 1970). Studirao režiju i dramaturgiju u Berlinu, Dresdenu, Parizu i Pragu; od 1921. bio pomoćnik dramaturga HNK-a u Zagrebu, ravnatelj Drame (1926), urednik kazališnog časopisa Comoedia i Hrvatska pozornica te nastavnik na Glumačkoj školi; nakon sukoba s novom upravom HNK-a, 1928. otišao u Novosadsko-osječko pozorište, a 1929. u beogradsko Narodno pozorište, gdje se bavio uglavnom režijom drama i opera. Mijenjao je poslove i boravišta u Srbiji i Vojvodini, a najdulje je bio profesor na beogradskoj Akademiji za pozorište (1949–68). Uređivao je i novosadski kazališni časopis Scena (1965–69).

Kulundžićevi prvi književni radovi, dramski fragmenti Drugi ljudi (1918), Posljednji hedonista (1921), Posljednji idealista (1922), Večni idol (1922) i drugi, objavljeni u periodici, te roman Lunar (1921), primljeni su hladno, kao avangardistički eksperimenti. Uspjeh je postigao dramama Ponoć (1921) i Škorpion (1926), izvedenima u zagrebačkome HNK-u. Esejima Tajna personalnosti. Novi teatar na osnovu Pirandella? (Hrvatska pozornica, 1925) i Protiv Pirandella (Hrvatska revija, 1928) te komedijom Gabrijelovo lice (1928) i »dramatizacijom novinskoga reporta« Misteriozni Kamić (1928), Kulundžić je istupio protiv Pirandella, no unatoč deklariranomu antipirandelizmu, i u tim i u sljedećim tekstovima izdašno je rabio Pirandellove motive pa je kritika u vezu s talijanskim autorom dovela i tragikomediju Strast gospođe Malinske, izvedenu u zagrebačkome HNK-u 1930. Nakon odlaska iz Hrvatske, Kulundžić se posvetio uglavnom redateljskomu, dramaturškom i pedagoškomu radu te je rjeđe objavljivao dramske tekstove, koje je od tada pisao srpskim jezikom. Drami se vratio u 1950-ima, kada su nastale i drame Krik života (1950), Treći čin (1952) i Čovek je dobar (1953), u kojima je tematizirao odnos glume i kazališta spram života, te duologija o zagrebačkoj veletrgovačkoj obitelji Dombrovski, Klara Dombrovska (1955) i Firma se skida (1956), u kojoj se zamjećuju sličnosti s Krležinom trilogijom o Glembajevima. Izvrstan poznavatelj europskoga kazališta te dramske književnosti i teorije, Kulundžić je i autor niza teorijski dobro utemeljenih stručnih tekstova.

Budući da je potkraj 1920-ih otišao iz Hrvatske te dalje pisao srpskim jezikom, Kulundžić je u hrvatskom književnom i kazališnom životu izravno sudjelovao samo desetak godina. Tomu kratkomu razdoblju pripadaju ponajbolja njegova djela, napose ekspresionističke drame u kojima je, s podosta patetike i teatralnosti, problematizirao etička pitanja u suvremenome društvu te esejistički i dramski tekstovi posvećeni polemici s Pirandellovim teatrom i problemu istine u umjetnosti.

Kulundžić, Josip. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.5.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=34581>.