Kuzmanović, Vojislav

ilustracija
KUZMANOVIĆ, Vojislav

Kuzmanović, Vojislav, hrvatski književnik (Srpska Crnja, Vojvodina, 1. V. 1930Zagreb, 2. XI. 1976). U Zagrebu je apsolvirao na Medicinskome te studirao na Filozofskome fakultetu. Radio je kao urednik kulturnog programa Radio Zagreba. Od 1952., kada se u reviji Novela javio crticom Naš prvi pokušaj, u periodici je objavljivao crtice, novele, pripovijetke, romane, radiodrame i feljtone. Posebice se iskazao u pisanju kratkih priča, s vrlo čestim motivom smrti. U zbirci novela, priča i crtica Petar na pijesku (1955), njegujući moderni urbani senzibilitet, modernim pripovjedačkim postupkom, preuzetim iz suvremene američke proze, impresionistički je uobličio male događaje, pokušavajući prodrijeti u njihovu lirsku potku. U središte romana Godina noževa (1976), s prepoznatljivim ozračjem suvremenoga Zagreba, postavio je junaka osamljenika u njegovoj neosviještenoj i neosmislenoj egzistenciji, s banalnim svakodnevnim preokupacijama te s mogućnošću potvrđivanja tek preko spolnosti. Prateći razvoj vlastite neizlječive bolesti, u Zapisima o vlastitom umiranju (1979) zabilježio je psihička stanja i razmišljanja o pitanjima vlastitog identiteta i ljudske egzistencije općenito. Poseban smisao za satirični i kritički književni angažman, u skladu s krugovaškim programom kritičkog odnosa prema društvenoj zbilji, tzv. novim objektivizmom, izrazio je u radiodramama Jedan čovjek manje (1956), Pet minuta života (1957), Ubio sam Petra (1958) Spasitelj (1958), Poruka s Mjeseca (1960), Kucanje (1965), Sanjarenje (1971), Obična smrt (1971) i dr., koje su imale i svjetsku recepciju.

Kuzmanović, Vojislav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 10.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=34830>.