Labijen, Tit (latinski Titus Labienus [ti'tus labi·e:'nus]), rimski vojskovođa (Rim, oko 99. pr. Kr. – Munda, 17. III. 45. pr. Kr.). Cezarov legat u Galiji (od 58. do 50. pr. Kr.). Za građanskog rata prešao Pompeju; kada je Cezar pobijedio Pompeja kraj Farsala 48. pr. Kr., pobjegao je u Afriku. Ondje je Labijen 46. pr. Kr. kraj Ruspine pobijedio samoga Cezara. Nakon poraza kraj Tapsa prešao je u Hispaniju, gdje je poginuo u bitki kraj Munde. Njegov sin Kvint (Quintus Labienus), pristaša Bruta i Kasija, prešao je Partima; pobijedila ga je i ubila rimska vojska u Maloj Aziji 39. pr. Kr.
