La Rochefoucauld [laʀɔšfukọ'], François de, francuski moralist (Pariz, 15. IX. 1613 – Pariz, 16. III. 1680). Potomak stare plemićke obitelji, služio u vojsci za Tridesetogodišnjega rata. Guverner pokrajine Poitou (1646–50), te jedan od vođa Fronde, plemićke pobune protiv kraljevskog apsolutizma (što je opisao u djelu Sjećanja – Mémoires, 1662); u protukraljevskim je urotama često sudjelovao i zbog utjecaja svojih ljubavnica. Nakon 1655. bio istaknuta ličnost u društvenom životu pariških salona, posvetio se pisanju Maksima kojih je prvo izdanje bilo objavljeno 1665. pod naslovom Refleksije ili moralne sentencije i maksime (Réflexions ou sentences et maximes morales). Nastavljajući se na tradiciju aforističkoga pisanja od Seneke do Montaignea, La Rochefoucauld je nastojao maksime dovesti do krajnje aksiomatske zgusnutosti te ih je u potonjim izdanjima (5 do 1678) sve više skraćivao, pokazavši se majstorom paradoksa i klasicističke stilske jasnoće. Pritom je izbjegavao tematsko grupiranje tekstova, što onemogućuje njihovo iščitavanje po određenom obrascu. Spajajući autorov iskustveni pesimizam i skepticizam, karakterističan za aristokratske ambijente, s utjecajima jansenizma (paradigmatično autorsko stajalište izraženo je u maksimi »Naše vrline najčešće su tek prerušeni poroci«), ti lucidni ironični fragmenti pružaju uvid u nekoherentnost i temeljni egoizam ljudskoga duha i ponašanja, a u cjelini su znatno utjecali na oblikovanje francuskoga književnog ukusa.