STRUKE:

latinizam

latinizam (prema kasnolat. latinizare: prevesti na latinski; usp. njem. Latinismus), jezični sastojak vlastit latinskomu jeziku i pod njegovim utjecajem, prigodno ili trajno prenesen u drugi jezik i u njemu prepoznatljiv. Oblik mu može ostati izvoran, kao u senior, iunior, ictus, ili pak biti glasovno ili oblično prilagođen, kao u ekskurs, originalan (lat. excursus, originalis). Govornici više prožeti lat. jezičnom kulturom često preuzimlju samo lat. značenje, npr. hrv. Vatroslav za lat. Ignatius. U romanskim su jezicima posebno uobičajeni učeni latinizmi poput franc. novijih tvorenica gracile (tanak), fragile (loman), od lat. gracilis, fragilis, supostojećih s baštinjenim likovima grêle, frêle, kojima veća glasovna prilagođenost jače zamućuje lat. postanje; u talijanskome su u takvu odnosu latinističke pozajmice poput frigido (leden), ministero (zvanje, služba), od lat. frigidus, ministerium, prema baštinjenim likovima freddo, mestiere. Općeeuropska je pojava i latinizam kao stoljetna odanost lat. jeziku, njegovu obogaćivanju knjiž. stvaralaštvom, sve do razdoblja renesanse i baroka, te njegovoj uporabi u javnom i međunar. poslovanju sve do kraja Tridesetogodišnjega rata. Ustrajanje na objema tim ulogama lat. jezika potrajalo je u Hrvatskoj do sred. XIX. st., i također urodilo na jednoj strani bogatom knjiž. baštinom tiskanih i rukopisnih djela, a na drugoj količinski još mnogo većim arhivskim blagom javnih i privatnih zapisa na lat. jeziku o životu u Hrvatskoj od XI. do XIX. st. U predpreporodnome razdoblju hrvatske su pomjesne i središnje vlasti nastojale nametnuti latinski kao službeni jezik za hrvatsko-madž. odnose, kako bi tim kasnim zastupanjem latinizma obranile zemlju od jezične madžarizacije.

latinizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 12.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=35569>.