Lautréamont [lotʀẹ·am'], comte de (pravo ime Isidore Ducasse), francuski pjesnik (Montevideo, 4. IV. 1846 – Pariz, 4. XI. 1870). Sin francuskoga konzularnog službenika, odrastao u Urugvaju, a u Francuskoj je živio od 1859. Ključno mu je djelo Maldororovi spjevovi (Les Chants de Maldoror, 1869); prvo pjevanje izišlo je anonimno 1868. U njemu, u obliku pjesničke proze, odnosno frenetična monologa naslovnoga lika u šest pjevanja, tematizira pobunu čovjeka protiv Boga i društva. Djelo se odlikuje naglaskom na motivima svetogrđa i zla, s čestim opisima životinja (npr. morskih pasa) kao simbola elementarne okrutnosti, osebujnim ritmom te supostavljanjima nepovezanih slika. Pritom prikaz nasilja otkriva i tjeskobne tonove, a bizarni sadržaj jezika i njegova ograničenja. Naslanjajući se na romantičarsku, napose Byronovu, poetiku pobune i očaja, pojedine stilske figure pokazuju Danteov utjecaj. Isprva nezapaženo, djelo je u XX. st. znatno utjecalo na nadrealiste.
