Lav VI. Mudri, bizantski car od 886 (?, 19. IX. 866 – Carigrad, 11. V. 912). Drugi sin Bazilija I., a od 870. njegov suvladar. Vrlo izobražen, bio je učenik patrijarha Focija, kojega je zbog pretjerana utjecaja na državnu politiku dao smijeniti pa je patrijarhom proglasio najmlađega brata Stjepana (886). Nakon očeve smrti (886) preuzeo je carsko prijestolje i isprva vladao pod utjecajem Stilijana Zauca (umro 899), oca svoje druge supruge Zoe. Više od politike i ratovanja privlačile su ga književnost i astrologija. Ratovao je bez većih uspjeha protiv Bugara i Arapa, koji su 902. osvojili posljednje bizantsko uporište na Siciliji, a 904. Solun. Nadimak Mudri zahvaljuje izobrazbi i književnom radu: pisao je homilije, panegirike, svečane govore, epigrame i dogmatske rasprave. Za njega je dovršeno opsežno zakonodavno djelo Carski zakoni (Τὰ Bασıλıϰά) u 60 knjiga i 6 svezaka. Naslijedio ga je brat Aleksandar.
