Lazarević, Stefan

Lazarević, Stefan, srpski despot (?, oko 1377?, 19. VII. 1427). Sin i nasljednik kneza Lazara. Od 1390. bio je vazal sultana Bajazida I. te sudjelovao u bitkama na Rovinama (1395) protiv vlaškoga vojvode Mircee Starijega (Mircea cel Bătrân), kraj Nikopola (1396) protiv vojske kralja Sigismunda Luksemburgovca i kraj Ankare (1402) protiv kana Timura. Nakon teškoga poraza Osmanlija u bitki kraj Ankare, oslobodio se vazalnog odnosa prema sultanu te je od bizantskoga cara Ivana VIII. Paleologa dobio naslov despota. Godine 1403/04. sklopio je sporazum sa Sigismundom Luksemburgovcem te priznao ugarski protektorat nad despotovinom. Sigismund mu je pritom ustupio Mačvu i Beograd, gdje je uredio sjedište despotovine. Za dinastičkih sukoba u Osmanskome Carstvu dobio je Srebrenicu u Bosni (između 1411. i 1413), od sultana Mehmeda I. Koprijan i Znepolje na istoku Srbije (1413), a nakon smrti Balše III. Balšića stekao je i vlast nad Zetom (1421). Tijekom vladavine nastojao je dokinuti velikašku samostalnost i učvrstiti središnju vlast. Bavio se književnošću; napisao je poslanicu Slovo ljubve. Na dvoru je organizirao nabavu grčkih knjiga i njihovo prevođenje. Među piscima na njegovu dvoru osobito se isticao Konstantin Filozof koji je sastavio i Stefanov životopis (Žitije i žizn gospodina despota Stefana, 1431).

Lazarević, Stefan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 29.1.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=35699>.