Lechoń, Jan

Lechoń [le'hoń], Jan (pravo ime Leszek Józef Serafimowicz), poljski književnik (Varšava, 13. VI. 1899New York, 8. VI. 1956). Studirao poljsku filologiju u Varšavi. Sutvorac i urednik programatskoga studentskoga mjesečnika Pro Arte et Studio (1916–19) te kabareta »Pod Picadorem« (1918), u kojem su se sastajali skamandriti, i časopisa Skamander (1920), s kojima započinju afirmacija i uspon istoimene avangardne književne skupine. Krhka duševnoga zdravlja i nespokojan zbog reakcija javnosti na njegovu homoseksualnu orijentaciju, 1920–ih višekratno se liječio u psihijatrijskim ustanovama. God. 1930–39. poljski kulturni ataše u Parizu. Od 1940. živio u New Yorku, gdje je, shrvan nostalgijom i nepovjerenjem u političke promjene, počinio samoubojstvo. Sudjelovao 1942. u osnivanju Poljskoga instituta za umjetnost i znanost u Americi (PIASA), koji i danas okuplja tamošnju poljsku intelektualnu zajednicu. U terapeutsku svrhu 1949–56. pisao Dnevnik (Dziennik, I–III, 1967–1973), vrhunsko djelo egzistencijalističke autobiografske proze. U ranoj zbirci Grimizna poema (Karmazynowy poemat, 1920) u romantičkoj maniri raspravlja s općeprihvaćenim poljskim mitovima, ponovivši srodan intertekstualni postupak i u lirskoj baroknoj zbirci Srebrno i crno (Srebrne i czarne, 1924). Vrstan versifikator i znalac europske književne kulture starih razdoblja, u pjesništvu je uspostavio citatni dijalog s djelima i protagonistima poljskoga ranoga novovjekovlja te romantizma i mladopoljskoga simbolizma i dekadencije.

Lechoń, Jan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=35766>.