Leopold II., belgijski kralj (Bruxelles, 9. IV. 1835 – Laeken, 17. XII. 1909). Naslijedio oca Leopolda I. 1865. Sačuvao je neutralnost Belgije u Francusko-pruskom ratu 1870–71. Uz potporu parlamenta ojačao je belgijsku vojsku i obranu Belgije sagradivši utvrde u Namuru i Liègeu. Osnaživši položaj Belgije u Europi, interes je usmjerio na Afriku, ponajprije djelovanjem svoje kompanije Association Internationale du Congo, osnovane 1879. Posjed te kompanije na Berlinskoj konferenciji 1884–85. bio je pretvoren u Neovisnu Državu Kongo pod njegovim suverenitetom. Tijekom njegove vladavine provodio se u Kongu surovi režim eksploatacije i ponižavanja (osobito sakaćenja ruku) urođenika, što je dovelo do niza prosvjeda svjetskih političkih i kulturnih krugova, među ostalim američkog predsjednika Th. Roosevelta (1906) i pokreta Congo Reform Association od 1904., kojega su podržavali M. Twain, J. Conrad i A. C. Doyle. Pod pritiskom belgijske, europske i svjetske javnosti, Leopold II. bio je 1908. prisiljen ustupiti Neovisnu Državu Kongo belgijskoj državi.
