lettres de cachet [lε:tʀ dəkašε'] (franc.: pisma s pečatom, zapečaćena pisma), pisma koja su se u Francuskoj prije revolucije odašiljala po kraljevu nalogu, zapečaćena kraljevskim pečatom (cachet). Najpoznatija su ona koja su sadržavala tajni nalog da se mimo redovnoga suda uhiti ili protjera neka politički nepoćudna osoba. Za razliku od kraljevih lettres patentes (patentnih, tj. »otvorenih« pisama), lettres de cachet nisu se smjela registrirati ni spominjati u parlamentu pa je zbog toga došlo, osobito za vladavine Luja XIV. i Luja XV., do učestalih zloporaba. Lettres de cachet postala su sredstvo obračunavanja dvorske kamarile i plemstva s političkim protivnicima i nepoćudnim članovima vlastite obitelji. Dobivala su se protekcijom, intervencijom pa i otvorenom prodajom. Broj osobâ koje su iznenada, bez ikakve mogućnosti obrane, dospjele preko zapečaćenih pisama u tamnice penjao se na tisuće. Zlokobnu ulogu tih pisama živo je prikazao H. G. R. Mirabeau u svom spisu O zapečaćenim pismima i državnim zatvorima (Des lettres de cachet et des prisons d’État, 1778). Ukinuta su dekretom iz 1790., a odluka je poslije čak ušla u francuski Ustav (1830., 1848., 1852).
