Liebknecht, Karl

Liebknecht [li:'pknεt], Karl, njemački političar (Leipzig, 13. VIII. 1871 – Berlin, 15. I. 1919). Sin Wilhelma Liebknechta. Studij prava i političke ekonomije završio u Berlinu 1893. te doktorirao u Würzburgu 1897. Od 1900. član Socijaldemokratske radničke stranke. Zastupnik u pruskome Landtagu (od 1908) i Reichstagu (1912–17). Suorganizator internacionalne organizacije socijalističke mladeži i njezin prvi predsjednik (1907–10). Dosljedno se borio protiv jačanja militarizma uoči I. svjetskog rata. U prosincu 1914. i kolovozu 1915. jedini od svih zastupnika Reichstaga glasovao protiv ratnih kredita. Zajedno s R. Luxemburg, Leonom Jogichesom, F. Mehringom i C. Zetkin, osnovao je skupinu Internacionala, poslije prozvanu Spartakusbund (Savez spartakovaca). Zbog proturatnih stajališta istupio je iz njemačke socijaldemokratske parlamentarne frakcije. Vjerujući da se metodama »klasne borbe« (općim štrajkom) može zaustaviti rat Liebknecht je 1. V. 1916. pozvao berlinsko radništvo na prosvjede na Potsdamskome trgu. Zbog toga te govora održanoga prosvjednicima osuđen je na dvije i pol godine robije. U studenome 1918. izabran je, zajedno s R. Luxemburg, u vodstvo Saveza spartakovaca i 9. XI. 1918. u Berlinu proglasio »slobodnu socijalističku republiku«. U prosincu 1918. zajedno s R. Luxemburg i dr. osnovao je Komunističku partiju Njemačke. Jedan od vođa ustanka Spartakovaca u Berlinu 5. I. 1919. Nakon višednevne oružane borbe i ugušenja ustanka ubijen je s R. Luxemburg.