TRAŽI DALJE:
STRUKE:

lihva

lihva (praslav., možda od gotskog leihvan: pozajmiti, posuditi), iskorištavanje nečije nužde, teških imovnih prilika, nedovoljnog iskustva, lakomislenosti ili smanjene sposobnosti rasuđivanja kako bi se sklapanjem pravnoga posla za sebe ili trećega stekla imovinska korist, koja je u očitom nerazmjeru s protučinidbom. Takav je posao ništavan, ali ga na zahtjev iskorištene strane sud može održati uz smanjenje njezine obveze; lihva se progoni i kaznenopravno kao kazneno djelo. Najčešći je oblik lihve pozajmljivanje novca uz pretjerano visoku kamatu i osiguranje zajma zalogom nekretnina ili ljetine. Potrebno je razlikovati → kamatu, kao udio u profitu iz uporabe novca, od lihve kao maksimalnog izvlačenja prihoda od ljudi u nuždi, što može ugroziti njihove poslove i potrošnju. Radi njihove zaštite, države su često propisivale maksimalno dopuštenu kamatnu stopu, a mnoge religije osuđuju lihvu kao grijeh i smatraju nemoralnim uzimanje kamata na zajam. Liberalno je gledanje da je kamata ugovorni odnos i da stranke mogu ugovarati bilo koju visinu kamate, pa je u tom smislu J. Bentham branio lihvu kao legitimnu. Međutim, većina država danas tako ne smatra, nego određuje dopuštenu visinu kamate.

lihva. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=36478>.