Liutprand Kremonski, langobardski povjesničar i diplomat (Pavia, oko 920 – ?, oko 972). Plemićkoga podrijetla, odrastao je u Paviji na dvoru italskoga kralja Huga Provansalskoga. Bio je tajnik markgrofa Ivreje i budućega kralja Italije Berengara II., koji ga je 949. uputio kao poslanika u Carigrad. Godine 955., nakon nesuglasica s Berengarom II., napustio je Italiju. Stupio je u službu njemačkoga kralja Otona I. Velikoga, koji ga je za svojega pohoda u Italiju imenovao biskupom Cremone (do 972). Kao Otonov izaslanik, utjecao je na svrgnuće pape Ivana XII. (963) i na izbor pape Ivana XIII. (965). God. 968. bio je Otonov poslanik u Carigradu, gdje je vodio pregovore o sklapanju braka između careva sina Otona II. i bizantske princeze Ane, kćeri bizantskoga cara Romana II. Napisao je više povijesnih djela, važnih izvora za europsku povijest X. st. Uzdarje (Antapodosis, pisano 958–962), nedovršeni je povijesni pamflet, usmjeren osudi Berengara II., ali i prvorazredan izvor za opis događaja u Njemačkoj, Italiji i Bizantu približno od 887. do približno 958. Djelom Knjiga o djelima cara Otona Velikoga (Liber de rebus gestis Ottonis Magni Imperatoris), koje obuhvaća zbivanja 960–964., nastojao je opravdati Otonovu politiku u Italiji, dok se u djelu Izvješće o carigradskom poslanstvu (Relatio de legatione Constantinopolitana, 968–969) s puno arogancije i zajedljivosti osvrnuo na život i običaje bizantskoga dvora.
