Loerke [lœ'rkə], Oskar, njemački književnik (Jungen, 13. III. 1884 – Berlin-Frohnau, 24. II. 1941). Studirao germanistiku i glazbu u Berlinu; od 1917. urednik kod čuvenoga nakladnika S. Fischera. Započeo je romanima i pripovijetkama, no vrijedna je prije svega njegova lirika. Pisao je pjesme stroge forme, izvanredno muzikalne i ritmične. Rano mu je pjesništvo vrlo subjektivno i često hermetična izraza. Njegova je poezija snažno utjecala na suvremenu njemačku liriku, pa se, uz S. Georgea i R. M. Rilkea, smatra jednim od predvodnika njemačke književne moderne. Djela: pripovijetka Vineta (1907); roman Gradnja tornja (Der Turmbau, 1910); zbirke pjesama Lutanje (Wanderschaft, 1911), Pjesme (Gedichte, 1915., 1916), Potajni grad (Die heimliche Stadt, 1921), Najduži dan (Der längste Tag, 1926), Dah zemlje (Atem der Erde, 1930), Šuma svijeta (Der Wald der Welt, 1936), Koruško ljeto (Kärntner Sommer, 1939) i dr.
