Lombroso [~bro:'zo], Cesare, talijanski psihijatar, antropolog i kriminolog (Veronay, 6. XI. 1835 – Torino, 19. X. 1909). Studirao medicinu u Padovi, Beču i Parizu. Od 1862. profesor psihijatrije na Sveučilištu u Paviji, 1871. upravljao azilom za duševne bolesnike u Pesaru, a 1876. postao je profesor sudske medicine i higijene na Sveučilištu u Torinu, gdje je dobio i profesuru psihijatrije, a poslije i kriminalne antropologije. Osnovna je postavka njegova rada da su kriminalci biološki nazadak u primitivniji stadij ljudske evolucije, što je opisao u svom glavnom djelu Čovjek zločinac (L’uomo delinquente, 1876). Po njemu, kriminalci imaju tjelesne i mentalne anomalije u većoj mjeri nego nekriminalci, posebice anomalije lubanje i asimetričnosti ličnih kostiju. Njegova je teorija postala popularna diljem Europe, ali je odbačena kada su uočeni čimbenici okoline, važni za postanak kriminala. Lombroso se zalagao za reformu talijanskoga kaznenoga sustava, pokušavajući zatvorenicima pružiti humaniji i konstruktivniji odnos.
