struka(e):

arhaizam (grč. ρχαϊσμός).

1. Ono što je zastarjelo, preuzeto iz starine, nesuvremeno.

2. U jezikoslovlju, zastarjela riječ ili konstrukcija, po izrazu (mudroslovlje: filozofija) ili po sadržaju (brod: mjesto na kojemu se prelazi rijeka) te po fonološkoj (arkiv) i tvorbenoj (gramatik) obilježenosti. Arhaizmi pripadaju pasivnomu, vremenski raslojenomu nestandardnom leksiku, a iz uporabe su se izgubili zbog jezičnih i izvanjezičnih razloga. U suvremenom jeziku imaju istoznačne leksičke zamjene, za razliku od zastarjelica, historizama koji označavaju zastarjele pojmove (ban, knez) i koji nemaju istoznačnice. Kao stilistička kategorija arhaizmi su leksička zaliha piscima (pjesni ljuvene). Služe stvaranju učinka uzvišena i svečana tona govora, čišćenju jezika od stranih nanosa, postizanju metričke pravilnosti ili dočaravanju odgovarajućega povijesnog ambijenta. U opću uporabu mogu ponovno ući kao oživljenice (satnik, zemljovid, stožer).

Citiranje:

arhaizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/arhaizam>.