Lorrain, Claude

ilustracija
LORRAIN, Claude, Jutro u pristaništu, 1640., Sankt Peterburg, Ermitaž

Lorrain [lɔʀ63338'] ili Le Lorrain [lə lɔʀ63338'], Claude (talijanski Claudio Lorenese, pravo ime Claudio Gellée [žεlẹ']), francuski slikar, crtač i bakropisac (Chamagne, 1600Rim, 23. XI. 1682). Živio je pretežito u Rimu. Isprva je bio pod utjecajem svojega učitelja Agostina Tassija, te nizozemskih i flamanskih majstora, potom približno od 1640. bolonjskoga slikara Domenichina (osobito njegovih krajolika). Izgradivši vlastiti način, slikao je duboke i prozračne krajolike, difuzne rasvjete, smeđa, srebrna ili zlaćana tona. Poetično interpretirajući prirodu u idealizirane krajolike, harmonično je uklapao biblijske, pastoralne i mitološke likove (osobito likove iz Ovidijevih Metamorfoza i Vergilijeve Eneide) u antičke ruševine i morske luke uokvirene raskošnim palačama (Krajolik s lukom, 1634; Luka s prizorom ukrcaja sv. Uršule na brod, 1641; Svadba Izaka s Rebekom, znana i kao Mlin, 1648; Krajolik s Psihom pred Kupidovom palačom, 1664). U doba punoga razvoja baroknoga slikarstva, uveo je tip romantičnoga, herojskoga krajolika, a njegova poetska uporaba svjetla, obično pri zalasku ili izlasku sunca, znatno je utjecala na suvremenike (nizozemske slikare u Rimu), engleske i francuske slikare od polovice XVIII. do polovice XIX. stoljeća (John Constable, William Turner, Camille Corot) te na formiranje francuskih pejzažista barbizonske škole i impresioniste. Značajni su njegovi crteži rađeni izravno u prirodi (Tivoli, 1640) i crteži vlastitih djela izvedenih u ulju (Knjiga istineLiber Veritatis, 1635–40). U Strossmayerovoj galeriji starih majstora HAZU u Zagrebu nalazi se slika Talijanski krajolik, koja se pripisuje slikarskomu krugu C. Lorraina.

Lorrain, Claude. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37185>.