Lotti [lɔ't:i], Antonio, talijanski skladatelj (Hannover, 1666 – Venecija, 5. I. 1740). Studirao kod G. Legrenzija u Veneciji gdje je u crkvi sv. Marka djelovao kao pjevač, potom orguljaš i kapelnik. Uz mnogobrojne vokalno-instrumentalne crkvene skladbe (mise, kantate, zborska djela) te osam oratorija i svjetovne kantate, popularnost je stekao i kao autor opera (više od 20). Skladao je pastoralne drame i tragedije za venecijanska kazališta te za dresdensko i bečko dvorsko kazalište. Slijedio je stil zreloga baroka, koji se tijekom XVIII. stoljeća prilagodio klasicističkim zahtjevima u jednostavnijoj harmoniji i prozračnijoj teksturi, pa ga se smatra poveznicom između baroknog i klasicističkoga stila. Bavio se glazbenom podukom, a među njegovim učenicima slavu su stekli D. Alberti, B. Galuppi, B. Marcello i dr.
