struka(e):
Lovro
splitski nadbiskup
Rođen(a): Dalmacija, ?.
Umr(la)o: Split, 1099. ili 1100.

Lovro (Laurentius, Lovrjenac), splitski nadbiskup (Dalmacija, ?Split, 1099. ili 1100). S mjesta osorskoga biskupa pobjegao pred protivnicima crkvenih reformi za koje se zauzimao, pa je 1059. ili 1060. bio promaknut za splitskoga nadbiskupa. Splitski arhiđakon Toma u svojoj Salonitanskoj kronici (Historia Salonitana) smatra ga jednim od najodličnijih čelnika splitske crkve. Bio je u dobrim odnosima s hrvatskim vladarima. Poslao je u Antiohiju slugu da izuči zlatarski obrt, pa mu je potom dao izraditi niz liturgijskih predmeta u antiohijskome stilu. Od Adama Parižanina naručio je pasije i legende sv. Dujma i sv. Anastazija (Staša). Oko 1064. za trogirskoga biskupa posvetio je Ivana (Orsinija) iz Rima, koji mu je bio najbliži suradnik u provođenju crkvenih reformi u Dalmaciji. U duhu tih reformnih ideja suprotstavljao se bogoslužju na slavenskom jeziku. Pomogao je u osnivanju ženskoga benediktinskog samostana u Splitu (1068). God. 1074. i 1089/90. sazvao je crkvene sabore u Splitu. Sudjelovao je u posvećenju crkve sv. Petra u Jesenicama (1080) i na crkvenom saboru u Zadru 1095. U splitskoj se krstionici čuva njegov sarkofag s uklesanim epitafom.

Citiranje:

Lovro. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/lovro>.