Lozica, Ivan

ilustracija
LOZICA, Ivan, Poslije kupanja, Zagreb, Moderna galerija
ilustracija1ilustracija2

Lozica, Ivan, hrvatski kipar (Lumbarda, 10. VI. 1910Lumbarda, 27. III. 1943). Polazio kamenoklesarsku školu u Korčuli (1923–25), a potom Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1926–33 (R. Frangeš-Mihanović, F. Kršinić, I. Meštrović). Godinu dana boravio u Parizu, a po povratku klesao je u Meštrovićevu atelijeru u Splitu karijatide za njegov Spomenik neznanom junaku na Avali u Beogradu (1935–38). Bio je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1938–42), a potkraj 1942. otišao je u Lumbardu, gdje su ga talijanski fašisti strijeljali kao taoca. Realističkim pristupom modelirao je dinamične skulpture komornih dimenzija s temama iz dalmatinskog života (Ribar, 1938–39; Žetelica, 1941; Pržinar, 1942; Dalmatinka s mijehom, 1942), psihološke portrete (I. Mujezinović, 1937–38; Brat Miško, 1938; F. Kršinić, oko 1940; A. Starčević, 1941; Brat Lujo, 1942) te niz lirski oblikovanih ženskih aktova u punoj plastici ili reljefu u kojima je dosegnuo vrhunac osobna izražaja (Poslije kupanja, 1938; Ženski akt, 1938–39; Torzo, 1942). Oblikovao je u mramoru, bronci, terakoti i drvu, a najradije u kamenu ostajući vjeran domaćoj kamenarskoj tradiciji.

Lozica, Ivan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 13.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37316>.