Ludovik I. Anžuvinac

ilustracija
LUDOVIK I. ANŽUVINAC ulazi u Zadar, detalj škrinje sv. Šimuna, Zadar

Ludovik I. Anžuvinac (Veliki), hrvatsko-ugarski kralj od 1342., poljski kralj od 1370 (Visegrád, 5. III. 1326Trnava, 11. IX. 1382). Sin Karla I. Roberta i njegov nasljednik. Godine 1353. oženio se Elizabetom, kćerju bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića. Nakon dolaska na vlast odlučio je slomiti neovisnost hrvatskih velikaša. Uspio je podložiti kraljevskom autoritetu Vladislavu, udovicu vojvode Nelipčića, potvrdivši njezinu sinu Ivanu sva nasljedna prava na imanja koja je obitelj posjedovala. Vladislava je, pak, kralju predala utvrdu Knin. Ludovik I. se uspio nagoditi i s knezovima Bribirskima tako što je od kneza Jurja III. Bribirskoga dobio utvrdu Ostrovicu, a zauzvrat je Jurju darovao grad Zrin u Slavoniji. Ubojstvo Ludovikova brata Andrije (1345), kralja Napuljskoga Kraljevstva, znatno je utjecalo na buduću Ludovikovu vanjsku politiku. Taj je događaj bio jedan od razloga njegova poraza u ratu s Mletačkom Republikom, vođenom oko Zadra (1346), i potpisivanja primirja s Mlečanima (1348). Naime, 1347/48. uslijedile su Ludovikove vojne ekspedicije u Napuljsko Kraljevstvo protiv Andrijine žene Ivane, optuživane za muževu smrt. Time je pitanje Zadra i Dalmacije, što se Ludovika tiče, prešlo u drugi plan pa je pristao na prepuštanje Zadra Mlečanima. Godine 1352. Ludovik I. je Ivani potvrdio pravo na krunu Napuljskoga Kraljevstva. Godine 1356., nakon osmogodišnjega primirja s Mletačkom Republikom, ponovno je izbio rat između Ludovika i Mlečana, koji je trajao dvije godine. Kako bi ojačao svoj položaj u Hrvatskoj, 1357. potvrdio je Hrvatinićima Greben i Glamoč, uz uvjet da prijeđu na njegovu stranu u ratu protiv Mlečana. Iste su god. Split, Trogir, Šibenik i Zadar priznali njegovu vlast. Rat je završio potpisivanjem mira u Zadru 1358., kojim se Mletačka Republika odrekla svih stečevina na istočnoj obali Jadrana, uključivši Dubrovnik i Kotor. Na Balkanu je Ludovik I. 1355. ratovao protiv srpskog vladara Stefana Dušana, a 1356–57. i 1363. protiv bosanskog vladara Tvrtka I. Kotromanića. Godine 1378. pridružio se Genovi i Padovi u ratu protiv Mletačke Republike; rat je završio potpisivanjem mirovnog ugovora u Torinu (1381). Pritom je Mletačka Republika priznala odredbe Zadarskoga mira iz 1358. i pristala je na plaćanje Ludoviku godišnjega danka od 7000 dukata, dok se Ludovik I. odrekao izvoza soli i druge robe na mletački teritorij. O njegovoj vladavini i svečanom ulasku u Zadar 1358. svjedoče reljefni prizori na škrinji sv. Šimuna, remek-djelu zlatarske umjetnosti, izrađenoj u Zadru, po narudžbi Ludovikove žene Elizabete.

Ludovik I. Anžuvinac. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37402>.