Ludvig IV. Bavarski

Ludvig IV. Bavarski, njemački kralj od 1314., njemačko-rimski car od 1328 (München, 1281/82München, 11. X. 1347). Kao vojvoda iz kuće Wittelsbach vladao je u Bavarskoj od 1294. Borio se protiv njemačkog protukralja Fridrika III. Lijepoga, koji je bio okrunjen za kralja u isto vrijeme kada i Ludvig IV. (1314). Nakon osam godina prijestolnih borbi, Ludvig IV. je zarobio Fridrika III. Lijepog u bitki kraj Mühldorfa (1322). Zbog pomaganja Viscontijâ, gospodara Milana, sukobio se s papom Ivanom XXII., koji ga je prokleo (1324). Osvojivši Rim, okrunio se 1328. za cara pa je iste godine postavio za protupapu Nikolu V., koji je nedugo zatim ponovio krunidbenu ceremoniju. Radi utvrđivanja odnosa s papinstvom, izborni knezovi izdali su 1338. u Rhensu (kraj Koblenza) deklaraciju, prema kojoj cara ne treba u njegovoj časti potvrđivati papa te da prema tome car nije ovisan o papi. U borbi protiv pape Ludvig IV. je dobio i potporu suvremenih filozofa i političkih pisaca Marsilija iz Padove, Williama Occama i Bonagratie iz Bergama. Potkraj života (1346) sklopio je politički savez s engleskim kraljem Eduardom III.

Ludvig IV. Bavarski. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 11.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37412>.