Luj XVI.

ilustracija
LUJ XVI.
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5

Luj XVI., francuski kralj 1774–92 (Versailles, 23. VIII. 1754Pariz, 21. I. 1793). Unuk Luja XV. Zbog protivljenja privilegiranih staleža da se Francuska reformama spasi od financijskoga bankrota, te unatoč tomu što je uzimao najsposobnije savjetnike (R. J. Turgot, Charles Alexandre de Calonne, J. Necker i dr.) i pokušavao na različite načine (osim silom) dobiti pristanak staleških parlamenata, nije uspio spriječiti izbijanje Francuske revolucije 1789. U jesen 1789. bio je doveden s obitelji iz Versaillesa u Pariz, odakle je pokušao pobjeći u inozemstvo (lipanj 1791), ali je bio vraćen u Pariz, gdje je položio prisegu na novi ustav. U pobuni u kolovozu 1792. bio je zbačen s vlasti, a novoizabrani Konvent proglasio je republiku (rujan 1792). Izveden na sud kao građanin Capet, bio je zbog veleizdaje osuđen na smrt i giljotiniran.

Luj XVI., stil

Luj XVI., stil, nastao je u razdoblju francuskoga klasicizma, a konačne je oblike dobio za vladavine kralja Luja XVI. Oko 1760., kao reakcija na bujne i kapriciozne oblike rokokoa, javila se težnja za jednostavnijim i smirenijim izrazom, nadahnutim antičkim uzorima, os. nakon otkrića Pompeja 1748. U graditeljstvu su glavni predstavnici bili: G. Soufflot (pariški Panthéon, 1764–89) i J. A. Gabriel (Mali Trianon, 1761–68), u kiparstvu J. A. Houdon (Diana, 1779), a u slikarstvu J. L. David (Zakletva Horacija, 1784). Dekoracija interijera postala je suzdržljivija, a smisao za proporciju izrazitiji; namještaj je dobio pravilne i ravne linije.

Luj XVI.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 10.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37461>.