Lujzinska cesta

Lujzinska cesta (također Lujzijana i Via Ludovicea), cesta koja vodi od Rijeke preko Orehovice, Gornjega Jelenja, Mrzle Vodice, Lokava, Delnica, Skrada, Vrbovskoga, Severina na Kupi, Vukove Gorice, Netretića do Karlovca, s odvojkom od Gornjega Jelenja preko Meje do Bakra. Duga je 141 km, građena od 1803. do 1811., a nazvana je po Mariji Lujzi, kćeri cara Franje I. Glavni pobornik gradnje ceste bio je biskup Maksimilijan Vrhovac, a financiralo ju je i njom upravljalo dioničko društvo. Cestu je projektirao podmaršal F. Vukasović, koji je i nadzirao izgradnju njezina dijela od Rijeke do Netretića. Izgrađena je s kolnikom širine 8,2 m, uzdužnim nagibima uglavnom manjima od 4%, te s vrsnim kamenim mostovima i podziđem. Ubrajala se među najbolje ceste Austro-Ugarske Monarhije, zadovoljavala je potrebe ondašnje trgovine i rastuće manufakturne i industr. proizvodnje i pritom potaknula razvoj prostora i naseljâ uzduž ceste. Tako je npr. godišnji promet cestom od 1827. do 1829. iznosio prosječno 80 000 konjskih zaprežnih kola, 90 000 volovskih kola i 25 000 tovarnih konja. Cesta je podržavljena 1881., kada se promet već bio smanjio zbog sve većeg značenja željeznice. Rekonstruirana je 1910., dio kroz Delnice asfaltiran je 1940., a za II. svj. rata i dio od Rijeke do Grobnika; do kraja 1955. asfaltirana je gotovo cijela cesta (osim dijelova na kojima je ugrađena kamena kocka). Potkraj 1954. pušten je u promet dio ceste između Gornjega Jelenja do Sopača novom trasom, a dio stare ceste između Lokava i Mrzle Vodice potopljen je akumulacijskim jezerom; iste je godine završen i novi odsječak Vukova Gorica–Karlovac, čime je bio izbjegnut dulji put preko Netretića. Danas je veći dio cestovnoga prometa između Karlovca i Rijeke preuzela suvremena cesta položena južno od Lujzinske, dovršena 2004.

Lujzinska cesta. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 10.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37466>.