Łukasiewicz [łukaśe'v’ič], Jan, poljski logičar (Lavov, 21. XII. 1878 – Dublin, 23. II. 1956). Profesor u Lavovu i Varšavi, od 1946. u Dublinu. Kao tvorac trovalentne logike i novoga logičkoga simbolizma, Łukasiewicz je jedan od najznačajnijih istraživača u području matematičke logike i glavni predstavnik zasebne poljske škole. U njegovoj se logici uz »istinitost« i »neistinitost« javljaju i druge mogućnosti. Značajan je i njegov doprinos istraživanju povijesti logike, osobito u antičko doba. Glavna djela: Logičke osnove računa vjerojatnosti (Die logischen Grundlagen der Wahrscheinlichkeitsrechnung, 1913), Elementi matematičke logike (Elementy logiki matematycznej, 1929), Prilog povijesti logike iskaza (Zur Geschichte der Aussagenlogik, 1935), Logika i problem osnovâ (Die Logik und das Grundlagenproblem, 1938), Aristotelova silogistika sa stajališta suvremene formalne logike (Aristoteles’ Syllogistic from the Standpoint of Modern Formal Logic, 1951).
