Lukoran, selo na sjeveroistočnoj obali otoka Ugljana, preko puta Zadra; 478 st. (2021). Leži uz središnje otočno polje. Ljetnikovac obitelji Da Ponte (XVII. st.); ovdje je, prema predaji, pjesnik P. Preradović spjevao pjesmu Zora puca. Na seoskome groblju nalaze se ostatci crkvice sv. Lovre iz XI. st. s obilježjima romaničkoga stila, pregrađene u XVII. st. Pošto je ona bila uništena u požaru (1860), ulogu župne crkve preuzela je crkvica Sv. Trojstva. God. 1877. u Lukoranu je sagrađena nova župna crkva sv. Lovre neostilskih obilježja. U blizini sela nalazi se ranosrednjovjekovni lokalitet Crkvina. Stanovnici se bave poljodjelstvom (vinova loza, maslina, povrće); ovčarstvo; ribarstvo. Turizam. – Na području današnjega sela pronađeni su ostatci građevina i grobova iz rimskoga doba. Prvi put u pisanim vrelima Lukoran se spominje u XI. st. pod nazivima Laucarani, Lukarano, Luko. U srednjem vijeku bio je posjed benediktinaca samostana sv. Krševana u Zadru. Do XV. st. u sastavu Lukorana nalazilo se i susjedno naselje Sutomišćica. U drugoj polovici XX. st. naselje doživljava demografski pad: od 1257 st. 1953. god. do 687 st. 1991.
