Luksemburg

ilustracija
LUKSEMBURG, položajna karta
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6ilustracija7

Luksemburg (luksemburški Groussherzogtum Lëtzebuerg, francuski Grand-Duché de Luxembourg, njemački Großherzogtum Luxemburg: Veliko Vojvodstvo Luksemburg), država u zapadnoj Europi, između jugoistočne Belgije (duljina granice 148 km), zapadnog dijela Njemačke (135 km) i sjeveroistočne Francuske (73 km). Obuhvaća 2586 km² (poslije Malte najmanja zemlja Europske unije).

Prirodna obilježja

Sjeverni dio Luksemburga (Ösling; 32% teritorija) obuhvaća ogranke Ardena koji tvore ravnjak visine uglavnom 400 do 500 m, s najvišim vrhom zemlje od 560 m (Wilwerdange/Kneiff). Ravnjak, koji je građen od paleozojskih pješčenjaka i škriljevaca, ispresijecan je duboko usječenim riječnim dolinama Sûre (Saure) i njezinih pritoka. Veći, južni dio (Gutland ili Bon Pays; 68% teritorija) čini niža lorenska zaravan (srednja visina 270 m), građena od trijaskih i jurskih naslaga. Duž granice s Njemačkom pruža se dolina Moselle (ušće rijeke Sûre u Mosellu najniža je točka zemlje, 130 m).

Klima je umjereno kontinentalna s jakim maritimnim utjecajima (Luksemburg je od obale Sjevernoga mora udaljen 320 km). Zime su hladne, a ljeta blaga; srednja siječanjska temperatura zraka grada Luxembourga iznosi 0,8 °C, a srpanjska 17,5 °C. Godišnje padne 782 mm oborina.

Rijeka Sûre (njemački Saure; 160 km u Luksemburgu), s pritocima Alzette, Our, i dr., preko Moselle, granične rijeke prema Njemačkoj, otječe u Rajnu. Samo se mali, jugozapadni dio zemlje odvodnjava preko rijeke Chiers u Maas (Meuse).

Šume prekrivaju 34,3% površine zemlje (1999). U sjevernom dijelu prevladavaju šume hrasta i bora, a u središnjem breze. U dolini Moselle razvijeno je vinogradarstvo.

Stanovništvo

U Luksemburgu živi 512 353 st. prema popisu 2011., odnosno 537 039 st. prema procjeni za 2013. ili 198,1 st./km² (2011). Glavninu populacije čine Luksemburžani, nastali stapanjem Kelta, Ligura, Rimljana, belgijskih Trevira (Trevera) i osobito Franaka. Broj stranaca u stalnom je porastu; 1981. bilo ih je 94 350 (25,9% stanovništva), 2003. godine 170 700 (38,1%), a 2013. godine 238 800 st. (44,5%). Među njima najviše je Portugalaca (88 200), a zatim Francuza (35 200), Talijana (18 300), Belgijanaca (17 600) i Nijemaca (12 400). Stranci rade uglavnom u industriji (čeličane i dr.) ili u predstavništvima stranih tvrtki i međunarodnim ustanovama. Službeni su jezici francuski, njemački i luksemburški (leceburški/lëtzebuergesch), koji je narječje njemačkog jezika s francuskim i nizozemskim jezičnim elementima. Stanovnici su uglavnom rimokatolici (68,7%, 2008), a ima i nereligioznih (24,9%), protestanata (1,8%) i dr. Broj stanovnika Luksemburga stalno raste; 1900. godine bilo je 234 674 st., 1947. godine 290 992 st., a 2001. godine 512 353 st. Prosječni godišnji porast broja stanovnika u razdoblju 2006–2011. iznosi 1,9% i rezultat je u većoj mjeri useljivanja (stopa pozitivne godišnje migracijske bilance iznosi 1,5% u razdoblju 2006–11) nego prirodnoga priraštaja (stopa porasta 0,4% prosječno godišnje). Natalitet iznosi 10,9‰ (Luksemburžani 10,2‰, a stranci 11,7‰, 2013), mortalitet 7,4‰ (Luksemburžani 10,6‰, a stranci 3,2‰), prirodni priraštaj 3,5‰, a smrtnost dojenčadi 4,3‰. Zbog niska prirodnoga priraštaja stanovništvo polako stari; u dobi je do 14 godina 17,0% stanovništva (2013), od 15 do 64 godine 69,0%, a od 65 i više godina 14,0% st. Očekivano trajanje života za žene rođene 2005–07. iznosi 82,7 godina, a za muškarce 77,6 godina. Od 252 013 ekonomski aktivnih stanovnika (2013) nezaposleno je 6,8%; najviše zaposlenih radi u uslužnim djelatnostima (86,1%, 2011); u industriji, rudarstvu i građevinarstvu zaposleno je 12,7%, a u poljoprivredi i šumarstvu 1,2% stanovništva. U Luksemburgu je zaposleno još i 161 488 stranih radnika (2013) koji dolaze na posao iz pograničnih područja Francuske, Njemačke i Belgije. Glavni je i najveći grad Luxembourg s 99 852 st. (2012), koji ima sveučilište (osnovano 1969). Ostali su veći gradovi (2012): Esch-sur-Alzette (30 863 st.), Differdange (22 345 st.) i Dudelange (18 837 st.), svi u južnom dijelu zemlje. U gradovima živi 85,4% stanovništva (2011).

Gospodarstvo

U 2011., uz BDP od 52,9 milijarda USD i BDP po stanovniku od 114 000 USD, Luksemburg je među zemljama s najvišim životnim standardom u svijetu. Do polovice 1970-ih bio je među vodećim proizvođačima željeza i čelika u Europi, a od početka 1980-ih prerastao je u financijsko središte i tzv. porezno utočište. U strukturi BDP-a financijski sektor sudjeluje s približno 24% (ukupan uslužni sektor s približno 60%), a crna metalurgija s 10% (ukupna industrija s 30%). U Luksemburgu djeluje više od 200 bankarskih i osiguravateljskih poduzeća, pretežito u stranome vlasništvu (zapošljavaju 12% radne snage). U industrijskoj ponudi, uz željezo i čelik, prevladavaju kemikalije, guma, metalne konstrukcije i proizvodi, te staklo i aluminij. S visokorazvijenom ekonomijom, Luksemburg održava punu zaposlenost, a 30% radne snage dolazi iz inozemstva (najviše iz Francuske, Belgije i Njemačke). Najveći dio vanjske trgovine (oko 85%) ima sa zemljama Europske unije. Redovito pomaže siromašne zemlje. Kao član Europske monetarne unije, 1. siječnja 1999. Luksemburg je uveo euro.

Promet

Luksemburg ima dobro razvijenu mrežu prometnica, koja je povezana s važnim prometnicama susjednih država (Bruxelles, Trier, Metz–Pariz). Duljina željezničkih pruga iznosi 275 km (2012; elektrificirano 262 km), a cesta 2899 km, od čega 152 km autocesta (2012). Glavna unutrašnja luka Mertert nalazi se na rijeci Moselle (promet 1,1 milijuna tona, 2012), a zračna luka kraj Luxembourga.

Novac

Novčana je jedinica euro (€; EUR); 1 euro = 100 centa. Do 1. I. 2002. novčana je jedinica bila luksemburški franak (franc; fr. ili F, BEF); 1 luksemburški franak = 100 santima (centimes).

Povijest

Prvi tragovi ljudskoga djelovanja na području današnjega Luksemburga postoje od VI. tisućljeća pr. Kr. Oko 450. pr. Kr. na područje Luksemburga prodrli su Kelti, koje su Rimljani pokorili 53. pr. Kr. U sastavu Rimskoga Carstva to je područje bilo sve do V. st., kada su ga osvojili Franci i priključili Austraziji. God. 963. stekao je grof Siegfried grad Lucilinburhuc, koji je dao ime i grofovskoj obitelji (1060., ali do XIX. st. kao Lützelburg, kada su prihvatili francusku inačicu Luksemburg) i njezinu posjedu. U XII. i XIII. st. posjedi se luksemburških grofova povećavaju; Henrik VII. postao je 1312. rimsko-njemačkim carem, a njegov unuk, rimsko-njemački car Karlo IV. podijelio im je 1354. vojvodski naslov. Vojvodstvo Luksemburg došlo je 1433. u posjed burgundskoga vojvode Filipa III. Dobrog, a 1477. ženidbenim vezama u ruke Habsburgovaca. Od 1555. držala ga je španjolska grana Habsburgovaca. U tijeku španjolsko-francuskih ratova u XVI. i XVII. st. Luksemburg je dosta stradao, a potkraj XVII. st. jedan je dio posjeda morao čak prepustiti Francuskoj, koja ga je zaposjela od 1679. do 1684. Cijelo je vojvodstvo ponovno bilo pod Habsburgovcima 1697–1794., zatim do 1814. pod Francuskom. Zaključkom Bečkoga kongresa 1815. postao je neovisnim velikim vojvodstvom, koje je s Nizozemskom bilo povezano personalnom unijom u osobi Vilima I. (1815–90). Luksemburg je tako zadržao velik dio svojega teritorija izuzev nekih dijelova oko rijeke Eifel u korist Pruske. God. 1839. izgubio je dio svojega valonskog stanovništva u korist novonastale Belgije. Budući da je Luksemburg 1815–66. bio i član Njemačkoga saveza, u utvrdi Luxembourg bile su smještene pruske postrojbe; radi političkih kombinacija u kojima je Francuska trebala dobiti Luksemburg, na Londonskoj konferenciji 1867. bila je proglašena puna neovisnost i neutralnost Luksemburga, koju su jamčile velike sile (prije svega Velika Britanija), pa su tada strane postrojbe povučene. Luksemburg je do 1919. ostao u njemačkom carinskom savezu (Zollverein). Kada je s Vilimom III. Oranskim 1890. izumrla Orleanska dinastija u muškoj liniji potomstva, prekinuta je svaka veza s Nizozemskom, a na prijestolje je došao veliki vojvoda Adolf iz dinastije Nassau (1890–1905). U I. svjetskom ratu njemačke su postrojbe zaposjele Luksemburg, povrijedivši njegovu neutralnost. God. 1922. Luksemburg je sklopio ekonomsku uniju s Belgijom. Njemačka je ponovno zauzela Luksemburg 1940., a vojvoda Luksemburški otišao je u izbjeglištvo. God. 1944. Luksemburg je oslobodila američka vojska. God. 1947. Luksemburg je stvorio carinsku uniju s Belgijom i Nizozemskom (→ benelux); 1948. pristupio je Bruxelleskomu paktu, a 1949. Sjevernoatlantskomu savezu (NATO). Od 1951. član je Europske zajednice za ugljen i čelik, koja je prethodila stvaranju Europske ekonomske zajednice (1957), odnosno Europske unije (1992). Nakon abdikacije velike vojvotkinje Charlotte (1964), monarh je postao njezin sin veliki vojvoda Jean, a od 2000. njegov sin veliki vojvoda Henri. Luksemburg obilježava znatna politička stabilnost. Premijeri su uglavnom bili iz Kršćansko-socijalne narodne stranke Luksemburga (izuzev 1974–79), a najdulje su na tom položaju bili Pierre Werner (1959–74., 1979–84) i Jacques Santer (1984–95); od siječnja 1995. do prosinca 2013. premijer je bio Jean-Claude Juncker (reizabran je 1999., 2004. i 2009).

Politički sustav

Prema Ustavu od 17. X. 1868., uz izmjene i dopune amandmanima – u više navrata – posljednje su bile 1996. i 1998., Luksemburg je ustavna, nasljedna monarhija; na vlasti je dinastija Nassau-Weilburg. Veliki vojvoda (ili velika vojvotkinja) šef je države, ima izvršnu vlast. Za predsjednika vlade imenuje predstavnika najjače parlamentarne stranke, imenuje i raspušta vladu, ima pravo zakonodavne inicijative i pravo veta na odluke parlamenta. Vlada je za svoj rad odgovorna parlamentu. Državno vijeće (Conseil d’État) od 21 člana savjetodavno je tijelo šefa države, koje sam imenuje. Vijeće razmatra prijedloge vlade i izmjene zakona, raspravlja upravne sporove. Državno vijeće najviši je upravni sud u državi. Zakonodavnu vlast ima jednodomni parlament, Zastupnički dom (Chambre des Députés); čini ga 60 zastupnika, koje biraju građani na općim, tajnim i izravnim izborima, mandat je zastupnika 5 godina. Pravo je glasa opće, jednako i obvezno za sve građane s navršenih 18 godina života. Vrhovni sud pravde (Cour Superiéure de Justice) nalazi se na čelu sudbene vlasti koju obavljaju područni sudovi. Administrativno je država podijeljena na 3 područja i 12 kantona. Nacionalni blagdan: Rođendan velikoga vojvode (ili velike vojvotkinje).

Luksemburg. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 11.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37521>.