Lully [lyli'], Jean-Baptiste (tal. Giovanni Battista Lulli), francuski skladatelj, plesač i instrumentalist talijanskoga podrijetla (Firenca, 29. XI. 1632 – Pariz, 22. III. 1687). U mladosti je dobio osnovnu glazbenu poduku i naučio svirati violinu i gitaru. Nije poznato kako je bio odabran da 1646. ode u Pariz, u službu Anne Marie Louise d’Orléans, rođakinje Luja XIV., gdje je imao mogućnost usavršavanja u glazbi, osobito u kompoziciji i sviranju čembala, te u plesu. Potom je 1651. stupio u službu Luja XIV. kao violinist, a ubrzo i kao plesač, pa je postao omiljenim kraljevim glazbenikom. Skladateljski rad započeo je baletnom glazbom, a zatim i crkvenim djelima, koja su postala popularna na dvoru. Kako bi mogao prihvatiti visoki glazbenički položaj na dvoru, 1661. uzeo je francusko državljanstvo. Plodonosno je surađivao s Molièreom u nizu vrsnih komedija-baleta, izvođenih za raskošnih svečanosti u Versaillesu. Postao je ravnateljem opere (1672), uz kraljevu potporu. Umro je zbog gangrene kao posljedice ozljede noge dirigentskim štapićem. Skladao je scensku i crkvenu glazbu. U 27 spektakularnih dvorskih baleta, nastalih na početku karijere, uz talijanski utjecaj očituje se i tradicija francuske plesne glazbe, a ubrzo je preuzeo i francuski tip uvertire. U komedijama-baletima (14), uglavnom na Molièreove tekstove, uveo je napitnice i popularne pjesme (npr. u Građaninu plemiću), no najznačajniji prilog glazbenoj drami bila je njegova tragedija-balet Psiha (Psyché, 1671), s pjevanim i govorenim dijelovima, u kojoj slijedi strukturu nekih Corneilleovih djela. Njegovih petnaestak opera s mitološkim temama odlikuju ekspresivnost te dramatski monolozi bez suvišnih ukrasa (npr. u Armidi) i lirski dueti, a herojske prizore u orkestru podupiru trublje i timpani. U sakralnoj je glazbi osobito utjecao na razvoj velikoga moteta. Lully je uspješno spojio talijansku i francusku glazbenu tradiciju i postao jednim od najutjecajnijih skladatelja u Francuskoj i najpriznatijih europskih glazbenika baroknoga razdoblja.
