Luzitanci (lat. Lusitani).
1. Iberski narod koji je u antičko doba bio nastanjen u zapadnim dijelovima Pirenejskoga poluotoka. Braneći svoju slobodu, vodili su protiv Rimljana dugotrajne gerilske borbe (192. do 139. pr. Kr.); u tim borbama osobito se istaknuo njihov vođa Virijat. Nakon pacifikacije Luzitanaca u I. st. pr. Kr. bila je organizirana na njihovu području rimska provincija Lusitania s glavnim gradom Emerita Augusta (danas Mérida).
Jezik. Luzitanski je indoeuropski jezik, možda blizak keltskima, poznat s malobrojnih natpisa rimske provincije Luzitanije (od Augustova doba), tj. s područja Portugala i zapadne Španjolske (tri najdulja natpisa, koji sadrže između 15 i 35 riječi, potječu iz I. ili II. st.).
2. Od kraja srednjeg vijeka naziv Luzitanci upotrebljava se i za Portugalce, a Luzitanija za Portugal. Poznat je i junački spjev Luzitanci (Os Lusíadas, 1572) J. V. de Camõesa.