Ljapunov [l’ipuno'f], Sergej Mihajlovič, ruski skladatelj, pijanist i dirigent (Jaroslavlj, 30. XI. 1859 – Pariz, 8. XI. 1924). Godine 1878–83. studirao na Moskovskome konzervatoriju glasovir (Karl Klindworth) i kompoziciju (P. I. Čajkovski, S. I. Tanjejev, Nikolaj Albertovič Gubert). Preselio se u Sankt Peterburg 1883. Godine 1894–1902. bio je pomoćnik glazbenog direktora dvorske kapele, 1908–11. ravnatelj Balakirevljeve Besplatne glazbene škole, 1910–17. podučavao glasovir i teoriju na Sanktpeterburškom konzervatoriju, 1919–23. bio profesor na Državnom institutu za umjetnost. Godine 1923. emigrirao je u Pariz, gdje je do smrti vodio glazbenu školu za ruske emigrante. Svojim skladateljskim opusom nastavio je tradiciju Petorice, odnosno nacionalnoga stila u okvirima kasnoga romantičkog lirizma i virtuoziteta, što je najizraženije u glasovirskim skladbama, među kojima je najznačajnije 12 transcendentnih etida (Douze études d’exécution transcendante, 1900–05). Pisao je solo popijevke, orkestralna djela, prikupljao i obrađivao folklorne napjeve.
