MacLaine [məklẹi'n], Shirley (pravo ime Shirley MacLean Beatty), američka filmska, kazališna i televizijska glumica (Richmond, Virginia, 24. IV. 1934). Sestra Warrena Beattyja. Polazila je baletnu školu, u broadwayskim mjuziklima 1953. nastupala kao plesačica, a 1954. i kao glumica. Vitka, ali za hollywoodske standarde manje tipična izgleda (pjegava, najčešće kratkokosa), na filmu je prvi put glumila u parodiji trilera Nevolje s Harryjem (Troubles with Harry, 1955) Alfreda Hitchcocka, u tipu tzv. dobre prijateljice, u kojem ostvaruje i sljedeće uloge, kadikad taj tip prožimajući komponentama nimfete, a kadikad dodajući crtu emancipiranosti, oblikujući likove istodobno obične i izazovne, npr. u komedijama Artisti i modeli (Artists and Models, 1955) Franka Tashlina, Ovčar (The Sheepman, 1958) Georgea Marshalla, Pitaj bilo koju (Ask Any Girl, 1959) Charlesa Waltersa te pustolovnom spektaklu Put oko svijeta za 80 dana (Around the World in 80 Days, 1956) Michaela Andersona. Osobito se istaknula kreacijama osjećajnih junakinja s društvenih margina (npr. prostitutki, zabavljačica, lutalica) ili nekonvencionalna morala, odajući snažan dojam spontanosti u izražavanju raspona osobina i emocionalnih stanja (prostodušnosti, samosvojnosti, optimističnosti, usamljenosti), u melodrami Neki su dotrčali (Some Came Running, 1958) Vincentea Minnellija te romantičnim komedijama Billyja Wildera Apartman (The Apartment, 1960) i Slatka Irma (Irma la Douce, 1963), unoseći u komiku značajke ciničnosti i sjete, što je razvidno i u mjuziklu Slatko milosrđe (Sweet Charity, 1969) Boba Fossea, a okušava se i u izrazitije dramskim kreacijama, npr. u Glasnim šaputanjima (The Children’s Hour, 1961) Williama Wylera i Ljuljački za dvoje (Two for the Seesaw, 1962) Roberta Wisea. Zahvaljujući originalnom glumačkom stilu, prilagođuje se novim tendencijama u američkom filmu ulogom žene u bračnoj krizi u Očajnicima (Desperate Characters, 1971) Franka D. Gilroya, potom tumačenjima (često samoživih) majki u složenim odnosima s kćerima u filmovima Životna prekretnica (The Turning Point, 1977) Herberta Rossa, Vrijeme nježnosti (Terms of Endearment, 1983) Jamesa L. Brooksa, za koji je dobila Oscara, i Razglednice s ruba (Postcards from the Edge, 1990) Mikea Nicholsa, a od satire Dobrodošli, gospodine Chance (Being There, 1980) Hala Ashbyja često tumači ekscentrične ili ćudljive karaktere, npr. u filmovima Madame Sousatzka (1988) Johna Schlesingera i Čelične magnolije (Steel Magnolias, 1989) H. Rossa, te od 1990-ih ponovno češće glumi u komedijama. Od 1970-ih s uspjehom nastupa na pozornici (u monodrami Ciganka u duši te kao pjevačica) i na televiziji (npr. naslovna uloga u filmu Coco Chanel, 2008). Objavila je više autobiografija i knjiga o duhovnosti, npr. Nemoj propasti (Don’t Fall Off the Mountain, 1970), Na rubu (Out on a Limb, 1983), Otkrivati život (Dancing in the Light, 1986), Sve je u igri (It’s All in the Playing, 1987), Moje sretne zvijezde: hollywodska sjećanja (My Lucky Stars: A Hollywood Memoir, 1995), Preboljela sam sve to i druge ispovijesti (I’m Over All That: And Other Confessions, 2011).
