Maček, Ivo, hrvatski pijanist, pedagog i skladatelj (Sušak, danas dio Rijeke, 24. III. 1914 – Zagreb, 26. V. 2002). Glasovir diplomirao 1934. na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji (V. Rosenberg-Ružić), gdje je kod F. Dugana st. učio i kompoziciju. Usavršavao se kod S. Stančića. Pijanističku karijeru započeo je potkraj 1930-ih, a intenzivirao nakon II. svjetskog rata. Nastupao u gradovima ondašnje Jugoslavije, te u Austriji, Njemačkoj, Engleskoj, Italiji, Švicarskoj, Madžarskoj i dr. Gost profesor seminara u Weimaru, član žirija međunarodnih pijanističkih natjecanja Feruccio Busoni, J. S. Bach, te kao jedini hrvatski pijanist Chopinova natjecanja u Varšavi (1965). Bio je međunarodno afirmiran komorni glazbenik te član glasovirskoga trija Maček–Šulek–Janigro. Surađivao sa Z. Balokovićem, T. Ninićem, V. Dešpaljem, E. Mainardijem, i osobito s A. Janigrom. Dugogodišnji profesor glasovira na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, posljednjih deset godina do umirovljenja 1977. i pročelnik glasovirskog odjela. Redoviti član HAZU od 1983. Profinjen pijanist velike kulture, osobito cijenjen interpret djela L. van Beethovena, J. Brahmsa i C. Francka. Autor je malobrojnoga, pretežito glasovirskog i komornog opusa, nastaloga pod kasnoromantičarskim utjecajem: Romantični trio za glasovir, violinu i violončelo, sonate za glasovir, violinu i glasovir, violončelo i glasovir, dva gudačka kvarteta, Concertino za glasovir i komorni orkestar i dr. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1977).
