Maderna [~dε'~], Bruno, talijanski skladatelj i dirigent (Venecija, 21. IV. 1920 – Darmstadt, 13. XI. 1973). Odrastao je kao čudo od djeteta, a 1940. završio je studij kompozicije na rimskom Konzervatoriju. Poslije se usavršavao kod G. F. Malipiera, a dirigiranje je učio kod Antonija Guarnierija i Hermanna Scherchena. Od 1949. sudjelovao je na Međunarodnim ljetnim tečajevima za novu glazbu u Darmstadtu, gdje je posebno uspješno surađivao s nizom specijalističkih interpreta te glazbe. God. 1959. u Milanu (RAI), zajedno s L. Beriom, osnovao je elektronički Studio di fonologia musicale, a bio je djelatan i u organizaciji festivala Incontri musicali. Nizom svojih skladbi (Glazba u dvije dimenzije – Musica su due dimensioni, za flautu i vrpcu, 1958; Aulodija za Lothara – Aulodia per Lothar, za obou d’amore i gitaru ad libitum, 1965; Vjerski vrt – Giardino religioso, za komorni ansambl, 1972; opera Satyricon, 1973) utjecao je na razvoj glazbe u drugoj polovici XX. stoljeća, ponajprije svojim specifičnim shvaćanjem determinizma i otvorenosti djela, no i osobnim stilom koji se isticanjem melodijske komponente jasno temeljio na izrazito talijanskom načelu pjevnosti. Kao dirigent zaslužan je za vrhunske (pra)izvedbe niza djela europske avangarde nakon II. svjetskog rata.
