Magna Charta

ilustracija
MAGNA CHARTA, 1215.

Magna Charta ili Magna Carta [ma:'gna ka'rta] (lat.: velika povelja, engl. Great Charter), velika povelja o slobodama i pravima podanika, koju je engleski kralj Ivan Bez Zemlje (John Lackland) izdao pod pritiskom engleskih velikaša u Runeymeadu pokraj Windsora 15. VI. 1215. S vremenom je postala simbolom ograničenja samovoljne vladarove vlasti. Slične povelje bile su izdavane i prije, ali su bile općenito formulirane i nisu ih nametnuli podanici. Magna Charta pisana je neprekinuto, ali je prihvaćeno da sadrži preambulu i 63 članka. Poveljom se vladar obvezao da će se izvanredna davanja ubirati samo uz pristanak opće skupštine staleža i zajamčio je sigurnost imovine. Obvezao se i da slobodne ljude neće lišavati života, slobode, prava i imovine niti ih progoniti, osim na osnovi odluke suda njima ravnih ili na osnovi prava zemlje, kao i da nikomu neće uskratiti pravnu zaštitu. Magna Charta jamči i povlastice engleske Crkve i nemiješanje kralja u crkvene izbore kao i povlastice Londona i drugih gradova, a trgovcima daje pravo na slobodno kretanje i trgovanje. Magna Charta predviđa neku vrstu jamstva za kraljevo poštivanje njezinih odredbi uspostavljanjem vijeća od 25 izabranih velikaša, koje je ovlašteno, na prijedlog četvorice svojih članova, objaviti rat kralju ako povelju prekrši. U potvrdama povelje iz 1216. i 1217. ispušteno je sve što se odnosilo na situaciju 1215; potvrda iz 1225. sadržavala je samo minimalne izmjene i od tada se razvija svijest da je Magna Charta trajno vrelo načelne naravi. Nametanjem ograničenja kralju i uspostavljanjem kontrolnih mehanizama te davanjem prava na otpor u slučaju kršenja Magna Charta otvorila je put ustavnoj monarhiji. Značajna podloga za potonje pridavanje općega značaja toj povelji (osobito od XVII. st.) bilo je i jamčenje prava svim slobodnim ljudima, napose u sudskom postupku, iako je Magna Charta stvarno bila pragmatički dokument uvjetovan izravnim interesima feudalaca. Na povelju se u znatnoj mjeri naslanjaju Peticija o pravima (Petition of Right, 1628) i Zakon o habeas corpus (Habeas Corpus Act, 1679). Magna Charta i danas je u Engleskoj vrijedeći ustavni akt. Sačuvane kopije nalaze se u katedralama u Salisburyju i Lincolnu te u Britanskoj knjižnici (dva primjerka).

Magna Charta. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 14.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38022>.