Magreb (arapski al‑magrib: zapad), povijesno-geografski naziv za zemlje sjeverne Afrike (između Libijske pustinje, Sredozemnoga mora, Atlantskoga oceana i Sahare) koje su tvorile zapadni dio arapskoga carstva (od VII. st.), tj. Maroko, Alžir i Tunis te Libiju. U novije doba tradicionalna regija Magreba proširena je prema jugozapadu na Zapadnu Saharu i Mauretaniju (ukupna je površina Magreba oko 6 milijuna km²). Istočno od Magreba leži povijesno-geografska regija Mašrik. Prva neovisna politička zajednica na tom prostoru bila je Numidija. Područjem Magreba je potkraj I. st. pr. Kr. i početkom I. st. zavladalo Rimsko Carstvo, od sredine V. st. ondje su najznačajnije države Vandalsko i Mauro-rimsko kraljevstvo, 533–534. većim dijelom je zavladalo Istočnorimsko Carstvo (manji dijelovi bili su pod berberskim kršćanskim državama), a 747–809. osvojili su ga Arapi te su tom prostoru dali mu vjersko i kulturno jedinstvo, iako je politički uglavnom bio podijeljen između nekoliko dinastija. Od XVI. st. veći dio Magreba (osim Maroka) bio je pod Osmanskim Carstvom. Pojedine luke su već od kraja XV. st. pod kontrolom europskih država (Portugal, Španjolska), a cijelo područje dolazi od 1830-ih do početka XX. st. pod europsku kontrolu (najveći dio francusku, dijelovi pod španjolsku te talijansku). Neovisnost zemlje Magreba stječu 1951–62.
Stanovnici (više od 100 milijuna st. 2018) pretežno su Arapi i Berberi, govore magrebskim regionalnim tipom arapskog jezika te berberskim jezicima. Po vjeri su uglavnom sunitski muslimani, a ima i kršćanskih te židovskih zajednica. Klimatološki i vegetacijski razlikuju se dva područja: sjeverni sredozemni i južni saharski Magreb. Sjeverni prostor (obala Sredozemnoga mora i planinski masiv Atlas) ima sredozemnu (Csa), stepsku (BSh) i pustinjsku klimu (BWk), za koje je karakteristična mediteranska i stepska vegetacija. Južni saharski Magreb ima pustinjsku klimu (BWh) i vegetaciju.
