Mainardi [~na'~], Enrico, talijanski violončelist i skladatelj (Milano, 19. V. 1897 – München, 10. IV. 1976). Violončelo studirao u Milanu (Giuseppe Magrini) i Berlinu (Hugo Becker), a kompoziciju u Milanu i Veneciji (F. Malipiero). Već od trinaeste godine započeo je istaknutu međunarodnu koncertantnu karijeru. Djelovao je i kao komorni glazbenik te kao profesor u Rimu (Academia di S. Cecilia), Berlinu, Salzburgu i Luzernu te na mnogobrojnim međunarodnim majstorskim tečajevima. Izveo je premijerno niz koncerata za violončelo (I. Pizzetti, F. Malipiero i dr.). Mainardijeva svirka odlikovala se profinjenim, toplim i intimističnim tonom bez pretjerana isticanja tehničkoga virtuoziteta na štetu cjelovitosti interpretacije. Skladao je koncerte i sonate za violončelo, orkestralnu i komornu glazbu te solo pjesme.
