STRUKE:

mameluci

mameluci (arap. mamlūk: onaj koji je posjedovan, tj. /bijeli/ rob, množina mamālīk), bijeli robovi, pretežno turskog, ali i čerkeskoga, grčkog i slavenskoga podrijetla, koji su nakon duge vojne pripreme i podučavanja u islamskoj vjeri postajali pripadnici elitnih vojnih postrojba perzijskih i egipatskih vladara. Pojavili su se u IX. st. na dvoru abasidskih kalifa u Bagdadu. U Egiptu su mameluci u XIII. st. stekli jak vojni i politički utjecaj (ajubidski sultan al-Malikus-Salih /1240–49/ upotrebljavao ih je kao osobnu stražu) pa su 1250. turski mameluci bahridi (prema arap. baḥr: rijeka, jer im se vojarna nalazila na otoku na Nilu nasuprot Kairu) svrgnuli dinastiju Ajubida i nametnuli za sultana vođu mameluka Ajbeka. Od tada je bilo pravilo da mamelučki sultan može biti samo robovskoga podrijetla. Sa središtem u Kairu, Mameluci su vladali Egiptom i Sirijom gotovo tri stoljeća. Od 1250. do 1382. vladali su pretežno sultani turskog, a od 1382. do 1517. sultani kavkaskoga podrijetla (zvani burdžidi, jer su bili smješteni u kairskoj citadeli, burdžu). Mjesto bahridskoga nasljednog sustava burdžidi su uveli za sultane izborni sustav, koji je pogodovao urotama, dvorskim pobunama i ubojstvima. Unatoč tomu mamelučka stega nije oslabjela pa su zaustavili provalu Mongola, iz Sirije protjerali križare i od Egipta u XIV–XV. st. stvorili najjaču gospodarsku i vojnu silu na istočnome Mediteranu. U Egiptu su poticali znanost, umjetnost i književnost. Najznačajniji mamelučki sultani prvoga razdoblja bili su Baibars I. (1260–77), Kalavun (Qalāwūn; 1279–90) i al-Malikun-Nasir (al-Malik an-Nāṣir; 1293–1341). Posljednjega sultana iz bahridske dinastije, Malika, svrgnuo je 1390. mameluk Barkuk (Barqūq; 1390–99), prvi sultan nove mamelučke burdžidske dinastije. Najznačajniji vladar iz te dinastije bio je Barsbaj (Barsbāy; 1422–37), koji je 1426. osvojio Cipar i nakratko obnovio snagu mamelučke države. Od druge polovice XV. st. počela je slabjeti mamelučka vlast u Egiptu zbog općega gospodarskog slabljenja zemlje uzrokovanoga opadanjem trgovine, visokim porezima, padom vrijednosti državne monete i čestim epidemijama kuge. Godine 1516/17. osmanski sultan Selim I. zauzeo je Egipat i Siriju i time okončao vlast mamelučkih sultana. Ipak su se mamelučki knezovi održali u nekim egipatskim pokrajinama na vlasti sve do početka XIX. st., a u XVIII. st. došli su i do većeg utjecaja. Egipatski potkralj Mehmed Ali (kojega je priznala Porta) slomio je njihovu vlast pokoljem 1811 (dao je ubiti 300 njihovih vođa). Za Napoleonova pohoda u Egipat dio mameluka prešao je na njegovu stranu.

mameluci. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38499>.