Mandić, Igor

ilustracija
MANDIĆ, Igor

Mandić, Igor, hrvatski književni i glazbeni kritičar, esejist, feljtonist i polemičar (Šibenik, 20. XI. 1939). Studij komparativne književnosti završio na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1963. Od 1966. bio je zaposlen u Vjesniku, gdje je djelovao kao kritičar u dnevnim novinama i kao kolumnist Vjesnika u srijedu te interni recenzent, urednik i autor tekstova u pojedinim Vjesnikovim izdanjima. God. 1993–95. pisao je kulturološke komentare za Slobodnu Dalmaciju, a 1997. prešao u slobodne umjetnike. Bio je glavni urednik novina Vjesnik (2000).

Mandić je već prvim tekstovima pobudio čitateljsku pozornost. Osebujan stil izgradio je u svim oblicima svojega pisanoga pojavljivanja: u feljtonima, kolumnama, kritikama, polemikama i sociološko-kulturološkim esejima. O njegovu zanimanju za fenomene masovnih medija i suvremenih, kako ih sam naziva, makromitova, svjedoče knjige Mysterium televisionis (1972), Gola masa (1973) i Književnost i medijska kultura (1984), te Mitologija svakidašnjeg života (1976). Mandić je jedan od rijetkih književnih kritičara koji se sustavno bavi ocjenom suvremene produkcije. Novinske i časopisne književne kritike, prepoznatljiva polemičkog erosa, redovito su objavljivane u književnokritičkim zbirkama: Uz dlaku (1970), 101 kratka kritika (1977), Romani krize (1996), Književno (st)ratište (1998). Pisao je i zanimljive eseje o gastronomiji (Bračna kuhinja, sa Slavicom Mandić, 1989), o glazbi (Od Bacha do Cagea, 1977; Arsen, 1983), o feminizmu (Što, zapravo, hoće te žene?, 1984) i o erotici (Prijapov problem, 1999). Objavio je i knjige polemika Policajci duha (1979), Zbogom, dragi Krleža (1988), Za našu stvar (1999), knjige dnevničkih zapisa Sebi pod kožu (2006), U zadnji čas: autobiografski reality show (2009) i Oklop od papira (2014) i dr.

Mandić, Igor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38572>.