Mandić, Leopold, sv.

ilustracija
MANDIĆ, Leopold, sv.

Mandić, Leopold (Bogdan), sv., ispovjednik (Herceg Novi, 12. V. 1866Padova, 30. VII. 1942). Franjevac kapucin. Osnovno školovanje završio u Herceg Novome, sjemenište polazio u Udinama, zatim u Bassanu, gdje je uzeo redovničku odjeću i ime Leopold; za svećenika zaređen 1890. Kao mladomisnik svojim je redovničkim poglavarima izjavio želju da se vrati u domovinu i radi na sjedinjenju Katoličke crkve i pravoslavnih crkava. Bio je samostanski poglavar u Zadru, nakratko je boravio u Rijeci i Kopru; ostatak života proveo je u Padovi. Nekoliko godina bio je odgojitelj studenata filozofije i predavač patrologije, a više je godina jednom tjedno odlazio u Veneciju, gdje je mlade kapucine poučavao hrvatskome jeziku radi pastoralnoga djelovanja među hrvatskim vjernicima. Zbog tjelesne mane povjerena mu je služba ispovjednika u kapucinskome samostanu u Padovi, koju je obavljao 40 godina. Kao ispovjednik, uz osobno posvećenje, posebno je naglašavao ekumensko poslanje. Njegovim molitvama i zagovorima pripisivale su se milosti i ozdravljenja. Postupak za proglašenje blaženim započeo je 1946. Pio XII. Blaženim ga je proglasio papa Pavao VI. 1976., a svetim papa Ivan Pavao II. 1983.

Mandić, Leopold, sv.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38573>.