Mandušić, Vuk, hrvatski protuosmanski ratnik (?, – kraj Zečeva, 31. VII. 1648). Jedan od vođa hrvatskog stanovništva iz Dalmatinske zagore koje je 1648. s osmanskog područja prebjeglo na područje pod vlašću Mlečana (Šibenik) i stavilo se u njihovu službu. Osobito se istaknuo kao jedan od zapovjednika (harambaša) hrvatskog pučanstva u bitkama protiv Osmanlija oko Drniša, Knina, Vrlike i Klisa u prvoj fazi Kandijskog rata (1645–69). Ratovao je u Lici, a sa svojim je odredima napao Ključ u zapadnoj Bosni. Tijekom napada na Poljica i Ravne kotare, zajedno s vojskom I. Smiljanića suprotstavio se osmanskim jedinicama. Pošto je u bitki kraj utvrde Zečevo bio teško ranjen, Osmanlije su ga zarobili i pogubili. Uz S. Jankovića i I. Smiljanića najomiljeniji je protuosmanski hrvatski junak, o kojem su pisali A. Kačić Miošić u djelu Razgovor ugodni naroda slovinskoga i F. Grabovac u djelu Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga (1747).
