Marcel [maʀsε'l], Gabriel, francuski filozof i književnik (Pariz, 7. XII. 1889 – Pariz, 8. X. 1973). Predstavnik kršćanskog egzistencijalizma. U početku agnostik, 1929. obratio se na katoličanstvo. Pisao je filozofske oglede, rasprave i drame. Bio je nesklon svakom esencijalizmu i zatvorenu filozofskom sustavu pa mu nedvojbena izvjesnost nije misao (cogito) već egzistencija. Egzistirati po Marcelu znači biti utjelovljen, u odnosu s drugima i u usmjerenosti prema Drugomu (Bog). Mišljenju o svijetu prethodi osjet, a mišljenju o Bogu vjera. Premda je metodom blizak K. Jaspersu (bitak u situaciji) i M. Heideggeru (misterij bitka), Marcel odbacuje pesimizam ateističkog egzistencijalizma J.-P. Sartrea i A. Camusa pa važno mjesto pridaje transcendenciji i susretu čovjeka s Bogom u vjeri. Pritom razlikuje problem od misterija. Problem je ono što se pred nama ispriječilo i dade se racionalno riješiti. U misterij smo, naprotiv, uronjeni i prema njemu se možemo postaviti samo sudjelovanjem. Egzistencija je »metaproblematična«, ovijena misterijem, ona nije problem koji se može riješiti, već rizik koji treba preuzeti. O Božjem postojanju također bi po Marcelu trebalo govoriti terminima misterija, a ne terminima problema (»dokazi«). Marcel razlikuje tri vrste misterija: ontološki (postojanje stvari i bića), egzistencijalni (smrt, patnja, borba, krivnja) i religijski (Bog, stvaranje, providnost …). U fenomenološkoj analizi čovjekovih egzistencijalnih stanja i situacija osobito se bavi oprjekom biti i imati te prisutnošću, vjernošću i tolerancijom. Svoju je filozofiju nazivao »kršćanskim sokratizmom«. U dramskim djelima pokušao je osvijetliti egzistencijalne situacije i stanja koji izmiču filozofskoj analizi. Filozofska djela: Metafizički dnevnik (Journal métaphysique, 1927), Biti i imati (Être et Avoir, 1935), Od neprihvaćanja do zaziva (Du refus à l’invocation, 1940), Misterij bitka (Le Mystère de l’Être, 1951). Drame: Božji čovjek (Un homme de Dieu, 1925), Nezasitna srca (Cœurs avides, 1953).
