Marcijal, Marko Valerije

Marcijal, Marko Valerije (latinski Marcus Valerius Martialis [ma:'rkus vale'ri·us ma:rti·a:'lis]), rimski epigramatičar (Bilbilis, danas Cerro de Bámbola, između 38. i 41okolica Bilbilisa, 103. ili 104). Iz rodne Hispanije došao u Rim oko 64. Isprva je nakratko uživao potporu zemljaka Seneke i Lukana; nakon njihove smrti pretežno se izdržavao od pisanja. Prema vlastitu svjedočanstvu, ni na vrhuncu slave nije bio pošteđen materijalnih briga. Književni mu je prvijenac Knjiga o priredbama (Liber spectaculorum), zbirka od 33 epigrama kojima je popratio svečano otvaranje flavijevskoga Koloseja 80. godine. Prigodne su naravi i dvije epigramske knjige koje je objavio 84. ili 85. godine (Gostinski darovi – Xenia; Darovi koji se nose kući – Apophoreta). Između 86. i 101. Marcijal je izdao još dvanaest knjiga epigrama (Epigrami – Epigrammata), pa ih je u njegovoj ostavštini ukupno 1555. Prema metričkom obliku pretežu elegijski distisi, jedna je šestina u falečkim jedanaestercima, osamdesetak u holijambima, malen broj u jambima i heksametrima. Raspon je raznolik: od mnogobrojnih dvostišnih do malobrojnih epigrama s više od dvadeset stihova. U mnogima se pojavljuje adresat, ali uglavnom nije riječ o pravim imenima, u skladu sa stajalištem prema kojem treba »štedjeti osobe, a govoriti o manama«. Likovi Marcijalovih epigrama zato su često negativno obilježeni, kao lovci na nasljedstvo, proždrljivci, pijanci, licemjeri, preljubnici, škrtci, a rjeđe se pojavljuju etički neprijeporne osobe, poput odanih prijatelja ili supruga, čestitih pjesnika ili književnih kritičara. Naslijeđeni epigramski uzorak Marcijal je bitno obnovio uvođenjem završnoga duhovita obrata: nakon Marcijala poenta postaje neizostavna sastavnica epigrama. Marcijal stoga nije tek žanrovski specijalist, nego i žanrovski klasik: samo iz razdoblja renesanse poznato je 130 rukopisa njegova djela. Među njegovim su pozornim čitateljima i nasljedovateljima bili G. Pontano i J. Sannazaro, B. Jonson i A. Pope, J. W. Goethe i F. Schiller; od hrvatskih latinista npr. M. Marulić, I. Crijević, V. Petrović, no više od svih Jan Panonac, koji je sebe ironično nazivao »Marcijalovim majmunom«.

Marcijal, Marko Valerije. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 23.5.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38810>.