Marković, Adalbert, hrvatski skladatelj, dirigent i glazbeni pedagog (Zagreb, 19. II. 1929 – Zagreb, 5. I. 2010). Studij kompozicije završio je 1959. kod L. M. Škerjanca u Ljubljani. Radio je kao srednjoškolski nastavnik i glazbeni urednik na Radio Zagrebu, a potom je predavao na Pedagoškoj akademiji i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Ističe se kao dirigent amaterskih zborova, a kao skladatelj iskušao se u svim glazbenim vrstama, gdje posebno mjesto pripada njegovim skladbama za različite komorne sastave (Glazbeni trenutci – Moments musicaux, za puhački kvintet, 1965; Četiri haikua, za puhački kvintet, 1966; Studija za klarinet i gudače, 1968; Cantus, za rog i gudače, 1971; Meditacija – La Méditation, za gudački kvartet, 1975; Na stari način – In modo classico, muzika za gudače, 1982., itd.). U skladbama rabi različitu građu i tehnike. Izraziti je predstavnik »srednje struje« u novoj hrvatskoj glazbi. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1991).
