STRUKE:

Mars

ilustracija
MARS
ilustracija1ilustracija2

Mars (lat.), četvrti planet po udaljenosti od Sunca, vidljiv sa Zemlje prostim okom i zato poznat od davnine. Promjer mu je 6794 km, masa 0,107 Zemljine mase, srednja gustoća 3,94 ∙ 10³ kg/m³, a površinsko ubrzanje sile teže 0,38 ubrzanja sile teže na Zemlji. Ima dva pratioca nepravilna oblika, Deimos (11 km × 12 km × 15 km) i Phobos (19 km × 22 km × 27 km). Sunčev mu dan traje gotovo kao i Zemljin, 24 h i 40 min. Oko Sunca obiđe za 687 zemaljskih dana, od Sunca je prosječno udaljen 228 mil. km, a zbog nagiba osi vrtnje prema ravnini staze od 25°12′ i izduljenosti staze, pokazuje godišnja doba. Pogled sa Zemlje otkriva na Marsu bijele polarne kape, crvenkastonarančastu površinu s tamnijim i svjetlijim dijelovima te vrlo rijetku atmosferu, koja se sastoji od 95% ugljikova dioksida, 2,7% dušika, 1,6% argona te primjesa. Površinski tlak iznosi oko 700 Pa. U atmosferi se pojavljuju oblaci, a podižu se i pješčane oluje. Temperatura može biti od –140 °C do nešto više od 0 °C, ovisno o dobu dana i godine te o položaju Marsa na stazi. Pojave na površini nazivane su prema kontrastu morima, zaljevima, planinama i sl. (→ albedo), a stvaran reljef ustanovljen je s pomoću međuplanetarnih letjelica.

Istraživanje Marsa međuplanetarnim letjelicama

Godina dolaska
letjelice do Marsa
Letjelica Zemlja Vrsta misije
1965. Mariner‑4 SAD prolet
1969. Mariner‑6 i 7 SAD prolet
1971. Mars‑2 i 3 SSSR orbiter i pokušaj spuštanja
1971. Mariner‑9 SAD orbiter
1974. Mars‑4, 6, 7 SSSR prolet
1974. Mars‑5 SSSR orbiter
1976. Viking‑1 i 2 SAD orbiter i spuštanje
1997. Mars Global Surveyor SAD orbiter
1997. Mars Pathfinder SAD robotizirano vozilo
2001. Mars Odyssey SAD orbiter
2003. Mars Express i sonda Beagle‑2 Europa/ESA orbiter i robotizirano vozilo (neuspješno)
2004. Spirit SAD robotizirano vozilo
2004. Opportunity SAD robotizirano vozilo
2006. Mars Reconnaissance Orbiter SAD orbiter
2008. Phoenix SAD robotizirano vozilo
2012. Curiosity SAD robotizirano vozilo

Polarne se kape sastoje od smrznute vode i ugljikova dioksida. Zimi se ugljikov dioksid djelomice smrzava pa atmosferski tlak pada za 1/3. Sjeverna i južna polutka geološki se razlikuju. Tlo sjeverne polutke geološki je mlađe, reljef mu je nekoliko kilometara niži od reljefa juž. polutke; na južnoj polutki prevladavaju udarni krateri od pada meteoroida, a na sjevernoj ugasli vulkani. Na Marsu se nalazi najviši ugasli vulkan u cijelom Sunčevu sustavu, Olympus Mons, visok više od 27 km i promjera većega od 500 km. Marsovo tlo sastoji se od kremena i limonita i slično je Zemljinu tlu, osim velike prisutnosti željeza na njegovoj površini (oko 13,5%) u obliku oksida, što tlu daje crvenkastonarančastu boju. Mars ima ionosferu te vrlo slabo magnetsko polje. Tokovi nekadašnjih rijeka vode od južne na sjevernu polutku. Snimkama na površini ustanovljeno je postojanje sedimenata nastalih taloženjem u vodi. Zbog malene mase Mars je izgubio velik dio nekadašnje atmosfere i većinu vode u slobodnom stanju, osim malih smrznutih količina na polovima. Moguće je postojanje vode u smrznutom stanju ispod površine Marsa. Traga se i za mogućim ostatcima nekadašnjih oblika života, za sada bez pouzdanih podataka.

Mars. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=39096>.