Matić, Tomo, hrvatski književni i kulturni povjesničar i filolog (Brod na Savi, danas Slavonski Brod, 12. VII. 1874 – Zagreb, 21. XII. 1968). Studij slavistike i romanistike završio u Beču 1896., gdje je iste godine i doktorirao. Od 1904. do propasti Monarhije bio je u Beču redaktor hrvatskog izdanja Liste državnih zakona. Radio je i kao gimnazijski profesor i ravnatelj u Splitu, Osijeku i Zagrebu. Od 1942. bio je predsjednik HAZU, nakon poslijeratne obnove JAZU nije više bio akademikom. Objavio je više monografija i studija s područja starije hrvatske književnosti u duhu Jagićeve slavističke škole, a osobitu je pozornost posvećivao književnosti XVIII. st. u Slavoniji (Hrvatski književnici mletačke Dalmacije i život njihova doba, 1925–27; Prosvjetni i književni rad u Slavoniji prije Preporoda, 1945; Slavonsko selo u djelima hrvatskih pisaca potkraj osamnaestoga vijeka, u Radu JAZU, 1962., i dr.). Proučavao je razvoj hrvatskog školstva, kazališta, povijesno-pravne dokumente i dr. Znatnih je priloga dao proučavanju hrvatskog jezika, poglavito leksikografije, a posebno se istaknuo filološko-tekstološkim radom na kritičkim izdanjima tekstova starih hrvatskih pisaca u edicijama Stari pisci hrvatski i Građa za povijest književnosti hrvatske.
