STRUKE:

Mehmed II.

ilustracija
MEHMED II.
ilustracija1ilustracija2

Mehmed II. (zvan el-Fatih: Osvajač), osmanski sultan 1444–46. i 1451–81 (?, 1432?, 3. V. 1481). Razdoblje njegove prve vladavine započelo je kada se njegov otac Murat II. svojevoljno odrekao prijestolja, ali ga je nakon dvije godine ponovno preuzeo zbog obnovljenih napada zapadnjaka i ustanka janjičara. Nakon ponovnoga dolaska na vlast Mehmed II. je 1453. osvojio Carigrad, naloživši nakon toga pretvaranje Justinijanove crkve sv. Sofije u središnju gradsku džamiju. U ratu koji je pokrenuo protiv Srbije 1456. neuspješno je opsjeo Beograd. Srpska je Despotovina bila osvojena padom Smedereva 1459., ali je pritom hrvatsko-ugarski kralj zadržao Beograd. Krenuo je potom u pohod na Albaniju, što je bilo posljedica ustanka albanskog velikaša Jurja Kastriotića Skenderbega, te na Vlašku i Moldaviju, koje su bile vazalne kneževine Osmanskoga Carstva, a kneževi kojih su se povezali s Ugarskom. Godine 1460. od Mlečana je preoteo južnu Moreju, a 1461. osvojio je Trapezunt (poslije Trabzon) u Maloj Aziji. Na južnoslavenskom prostoru osvajanja je nastavio 1463. zaposjednućem Bosne, gdje je dao pogubiti posljednjega bosanskog kralja Stjepana Tomaševića. U Anatoliji je od 1464. do 1474. osvojio ranija središta Seldžuka Konyu, Kayseri i Akşehir, te pomaknuo granicu Osmanskoga Carstva prema mamelucima na Ciliciju. Vodio je niz ratova protiv Uzun Hasana, turkmenskoga gospodara istočne Anatolije i Mezopotamije, što je rezultiralo priključenjem Kelkita, Şebinkarahisara i Koyulhisara (1472–73). Od 1470. do 1473. pod njegovim su vodstvom Osmanlije osvojili Eubeju i maloazijsku oblast Karamaniju, a 1475. osvojio je genovske baze Amasru i Kaffu (današnja Feodosija) i cio Krim, čime je sveukupno crnomorsko područje došlo u osmanske ruke. Osvajanja je nastavio pohodom na Albaniju (1478–80), a potom na Jonske otoke i Otranto na jugu Italije. Pred kraj života napustio je planove za osvajanje Italije, a Otranto je 1481., u godini njegove smrti, ponovno pao u kršćanske ruke. U Carigradu i Edirneu izgradio je Mehmed II. više palača, u Carigradu kompleks džamija i teoloških škola. Potaknuo je ponovno naseljivanje Carigrada muslimanskim, ali i kršćanskim podanicima Carstva. Teologe i pravnike stavio je pod snažnu kontrolu, čime je izazvao mnoga neprijateljstva. Na dvoru je primao talijanske humaniste i umjetnike. Sačuvan je njegov portret, koji je izradio poznati talijanski slikar Gentile Bellini.

Mehmed II.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.3.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=39900>.