Melanezijci, starosjedilačko stanovništvo Melanezije; u užem smislu, govornici melanezijskih jezika. Pretpostavlja se da su govornici austronezijskih jezika između 2000. i 800. pr. Kr. došli iz jugoist. Azije do Melanezije, gdje su se pomiješali sa starijim stanovništvom, vjerojatno predcima današnjih govornika papuanskih jezika. Do dolaska Europljana Melanezijci uglavnom nisu poznavali metal. Tradicionalno su se bavili poljodjelstvom (taro, jam, slatki krumpir, banane) i ribolovom, držali su svinje, perad i pse; svinjogojstvo je u većini krajeva bilo povezano sa stjecanjem prestiža. Spretni pomorci; između pojedinih melanezijskih otoka postojao je živ promet i trgovina (običaj kula). Osnovni oblik društv. organizacije bili su patrilinearni klanovi, a političke sela, kojima su upravljali muškarci, čija vlast nije počivala na nasljednom pravu, već na prestižu stečenom ugl. na temelju ekonomskog (bogatstvo) ili ratničkog uspjeha (tzv. Big Men). U mnogim je kulturama Melanezije bilo razvijeno drvorezbarstvo i izradba maski. Rezbarije su obično bile obojene živim bojama, a ukrašavale su i svakodnevne uporabne i kultne predmete, kuće i plovila. Iako su Melanezijci većinom kršćani, tradicionalna su vjerovanja još živa. U kolonijalnom su se razdoblju u Melaneziji razvili tzv. kargo kultovi, religijski pokreti među kojima su neki poprimili i značajke pokreta za neovisnost.
