Mendelssohn [mε'ndəlszo:n], Moses, njemački filozof (Dessau, 6. IX. 1729 – Berlin, 4. I. 1786). Filozof njemačkoga prosvjetiteljstva, isticao je da se filozofija treba osloboditi svih jalovih mudrovanja o onome što ne može zaključiti na temelju iskustva, te se treba baviti pitanjima koja su korisna ljudima. Posebno se zauzimao za probleme Židova u Njemačkoj, te je utemeljio prvu suvremenu židovsku filozofiju religije. Psihologijski je objašnjavao fenomen umjetnosti pa u estetici zastupa mišljenje da ljepota proizlazi iz ograničenosti ljudske prirode i predodžbi jer mnoštvo ne može povezati u jedinstvo. Bogu nije potrebna ljepota pa i to dokazuje njegovu egzistenciju. Glavna djela: Filozofski razgovori (Philosophische Gespräche, 1755), Rasprava o očitosti u metafizičkim znanostima (Abhandlung über die Evidenz in metaphysischen Wissenschaften, 1764), Fedon ili o besmrtnosti duše (Phädon oder über die Unsterblichkeit der Seele, 1767), Pisma o osjetima (Briefe über die Empfindungen, 1775).
