STRUKE:

Merkur

ilustracija
MERKUR, krateri
ilustracija1ilustracija2ilustracija3

Merkur, planet najbliži Suncu; vrlo izdužene staze, kojoj numerički ekscentricitet iznosi 0,206, pa pokazuje relativistički zakret perihela. Maksimalna kutna udaljenost od Sunca iznosi 28°. Nema pratioca. U prosjeku je od Sunca udaljen 0,387 astronomskih jedinica (AJ) ili 57,91 mil. km, a približava se na 0,31 AJ ili udaljuje na 0,47 AJ. Oko Sunca obiđe za sideričku (u odnosu na zvijezde) godinu jednaku 88 d. Promjer mu je 4879,4 km, masa 0,055 Zemljine mase, sr. gustoća 5,43 ∙ 10³ kg/m³. Os vrtnje okomita je na stazu. Okreće se vrlo sporo i njegov siderički dan traje 58,65 d, što iznosi 2/3 sideričke god., dok mu sinodički (u odnosu na Sunce) dan traje 176 d. Zbog njegova karakteristična gibanja promatrač bi na Merkuru doživio dvostruk izlazak Sunca ili dvostruko podne. Merkur je gotovo tri puta manji od Zemlje, s površinskim ubrzanjem od 0,38 ubrzanja na Zemlji. Nema atmosferu u uobičajenom smislu, a zapaženi su plinovi vodik, helij i argon. Temperatura površine mijenja se od 100 K do 700 K. Dio Merkurove površine snimila je letjelica Mariner 10 god. 1974. i 1975., od 2008. oko Merkura obilazi letjelica Messenger. Površina mu je prekrivena kraterima i malim »morima«, te jako nalikuje Mjesečevoj površini: zbog jače privlačne sile, krateri su mu zbijeniji. Najveća je zaravan Caloris Planitia (Ravnica vrućine). Na kori se vide ostatci velikih pomaka i stezanja planetnoga tijela uzrokovanoga hlađenjem. Središte mu se sastoji pretežno od metala (procjenjuje se da je omjer željeza prema stijeni 70 : 30) i ima slabo magnetno polje. U naizmjeničnim vremenskim razmacima od 7 i 13 god. vidi se kako prividno prelazi preko Sunčeva kruga.

Merkur. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40221>.